Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima...
U dehumaniziranim odnosima, bez stručnih savjetovališta, prtoblemi se umnožavaju i djeluju "zarazno”...
Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem...
Najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije...
Centar je zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”...
Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće...
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
alterego | 25 April, 2013 08:31
Visoki kriterijumi koje pojedine žene postavljaju u potrazi za muškarcem ne rezultuju dobro. Većina izbirljivih nema nikoga pored sebe.
Isuviše zahtjevne žene nemaju partnere. Milion osobina koje žene zahtijevaju, a za koje se podrazumijeva da muškarac mora da ih posjeduje, zapravo su klopka koju pripadnice ljepšeg pola same sebi postavljaju
Ukoliko ste i vi jedna od onih kojima je bitno da muškarac bude visok, lijep, crn, pametan, da ima dobar posao, stan, kola i da se povrh svega oblači savršeno, u velikom ste problemu. Takva izbirljivost vas neće odvesti na razne strane već na samo jednu, 100 odsto sigurnu stranu, a to je samoća.
Zato, ukoliko ne želite da svoj život provedete bez jače polovine, prestanite da pretjerujete i obratite pažnju na mnogo bitnije stvari od njegovog sakoa i frizure. Vrijeme je za promjene.
Stil
Bez obzira na dostupnost najrazličitije garderobe po različitim cijenama, muškarci i dalje ne mare previše za svoj stil, uprkos tome što su inače inteligentni, uspješni ili imaju neke druge karakteristike koje bi zadovoljile većinu pripadnica nježnijeg pola. Ipak, kada je odjeća u pitanju, ne ulažu previše truda, pa žene u startu stvaraju lošu sliku o njima. Tu se možda krije zamka jer, bez obzira na stil odijevanja, on vas možda može osvojiti svojom ličnošću. Ljubavni terapeuti savjetuju da to nisu dovoljni razlozi da odbacujete muškarce i da treba otići na barem jedan sastanak s pripadnikom jačeg pola koji na prvi pogled nije obučen onako kako bi vi voljeli. I ono što je najbitnije, jeste to da će svaki muškarac promijeniti način odijevanja za ženu koju voli, jer im to zaista ne predstavlja nikakav problem.
Stan
Način na koji je namješten njegov stan takođe ne bi trebalo da bude prevelika prepreka za vas. Muškarcima generalno nije bitno i ne vode računa o tome da li se trosjed uklapa dobro uz tepih i stočić u dnevnom boravku. Mnogo im je važnije da se u prostoru osjećaju prijatno, a to da li je na zidu okačena umjetnička slika ili šal kluba za koji navijaju, njih apsolutno ne zanima. Ako dođe do veze i zajedničkog života, znajte da će vam muškarac rado prepustiti uređenje stana. Baš zbog toga ne treba da gledate kakav mu je stan, namještaj, kuhinja, kupatilo, već se koncentrišite na njega i njegove osobine koje ne može da promijeni niti kupi u obližnjoj prodavnici namještaja.
Karijera
Snobovski pristup traženju muškarca, koji uključuje i top karijeru, jako sužava izbor. Da, bitno je da muškarac zarađuje kako biste eventualno jednog dana mogli zajedno da imate porodicu i da je izdržavate, ali zaista nije bitno da bude u upravnom odboru velike kompanije i da mu plata prelazi sumu koju ste vi zamislili. Iza njegovog imena treba da stoji poštenje i iskrenost, a ne funkcija.
Socijalne vještine
Neki se muškarci ne snalaze u novim situacijama. Ukoliko ste naišli na dečka koji na prvom sastanku teško izražava svoje misli riječima, ne treba da znači da se radi se o čudnom tipu, već o muškarcu koji djeluje pomalo zbunjeno i kojeg je vjerovatno obuzela trema. Ako je samo to u pitanju, možda bi trebalo da mu date još jednu šansu, jer morate priznati da ste i vi sigurno nekada doživjeli isto.
Realnost
U filmovima muškarci rade najromantičnije stvari na svijetu, ali
stvarnost je drugačija. Najvažnije je da vas poštuje i voli, a sve
ostalo je bonus. Razlikujte stvarnost od filmskog scenarijuma i ne
budite previše izbirljivi. Slijedite svoj instinkt i odmah ćete uspjeti
da prepoznate da li se radi o frajeru koji nikako nije vrijedan vaše
pažnje ili je u pitanju dečko kog želite i vidite pored sebe.
alterego | 14 April, 2013 08:55
Johannes Mattiessen putuje svijetom, drži predavanja, sreće različite ljude i sam uči od indijanskih šamana koji su mu otkrili svoje vizije o sudbini svijeta do onih čije savjete u posljednje vrijeme najpažljivije sluša - indigo djece. Novi klinci su posebno područje duhovnog istraživanja ovog waldorfskog profesora iz Njemačke. Pronalazi ih, proučava i s njima razgovara širom svijeta. Pred nama je dakle kompetentan svjedok da je fenomen indigo djece stvaran.
Johannes Mattiessen putuje svijetom, drži predavanja, sreće različite ljude i sam uči od indijanskih šamana koji su mu otkrili svoje vizije o sudbini svijeta do onih čije savjete u posljednje vrijeme najpažljivije sluša - indigo djece. Novi klinci su posebno područje duhovnog istraživanja ovog waldorfskog profesora iz Njemačke. Pronalazi ih, proučava i s njima razgovara širom svijeta. Pred nama je dakle kompetentan svjedok da je fenomen indigo djece stvaran.
Gospodine Mattiessen, zašto se indigo djeca baš danas tako masovno pojavljuju?
MATTIESSEN: Možda bi bilo bolje zapitati se zašto su indigo djeca toliko različita od ostalih? Ova djeca su na Zemlju došla s namjerom da ovdje nešto promijene. Živimo u posebnom, prijelomnom razdoblju povijesti čovječanstva u kojem će se mnoge stvari promijeniti. Indigo djeca imaju osobine prilagođene ovim promjenama. Čak su i njihova fizička tijela drugačija. Liječnici su otkrili da ona imaju različite pojedine organe - drugačiju jetru, mozak itd. Očito je, njihova tijela su prilagođena da bolje odgovore izazovima vremena. Vrlo su inteligentna. Ona su došla pomoći nam u općoj duhovnoj promjeni. Po riječima nekih od njih, Zemlja se sad a nalazi u svojoj najdubljoj uronjenosti u materijalizam, a jedan indigo dječak je posebno naglasio kako je naš planet više materijalistički od drugih planeta. U ovom trenutku naša svijest se mora promijeniti u smjeru koji je više duhovan i holistički. U tome nam mogu pomoći indigo djeca i to je njihov zadatak.
Znači li to da nas oni mogu mijenjati, pomoći nam u našem duhovnom razvoju?
MATTI ESSEN: Da, ako ih budemo slušali s poštovanjem i ako prihvatimo važne poruke koje nam donose. Oni imaju osjetljivija tijela, mogu živjeti u više dimenzija i svjesniji su viših realnosti. Mnogi od njih mogu jasno opisati svoja iskustva koja imaju prije nego što su došli na Zemlju.
Došlo je vrijeme kada se moramo prisjetiti tko smo, spoznati i prihvatiti pravila i principe koji vladaju Univerzumom. Šira slika o našem pravom porijeklu može nam pomoći da ispravno riješimo konkretne probleme vezane uz sadašnjost i trenutni život na Zemlji. Ova sjecanje na prošla iskustva teška su i za indigo djecu radi velikog kontrasta između onog sto sada proživljavaju na Zemlji i onoga što su proživljavali prije dolaska. To ponekad u njima stvara otpor, agresivnost. Takva djeca mogu čak tući drugu djecu i općenito ne biti socijalna. To je stoga jer se ne uklapaju u ustaljeni sustav koji vlada na Zemlji.
Je li istina da ova djeca imaju i drugačiju DNK od ostalih ljudi i da su to potvrdili liječnici?
MATTIESSEN: Da, to je istina.
Kompetentni liječnici su otkrili da oni imaju veću otpornost prema bolestima, organizam im je prilagođen da mogu jesti svakakvu «fast food» hranu, njihova jetra je jača. Također, oni se mogu bolje nositi sa zagađenjima zraka. Netko bi mogao pomisliti da su oni posebno kreirana bića za lakše rješavanje i suočavanje sa problemima na Zemlji.
Zašto je tema indigo djece toliko alternativno područje. BBC ništa ne donosi o tome, New York Times također. Ovdje u Hrvatskoj se također ne govori javno o tom fenomenu?
Zašto, ako je stvaran?
MATTIESSEN: Da bih odgovorio na ovo pitanje vratimo se malo u prošlost. Uzmimo npr. egipatsku civilizaciju. Sve tadašnje inicijative i nova saznanja u društvu dolazila bi od faraona ili svećenika, odnosno iz duhovnih krugova društva. Danas je drugačije, današnjim svijetom vlada ekonomija, principi profita, trgovine te principi velikih kompanija. Oni nisu zainteresirani za produbljivanje duhovnosti u svijetu jer oni žive upravo od materijalnog svijeta kakav je danas. Oni želi proizvoditi stvari i biti uspješni u fizičkom svijetu. Oni već osjećaju kako duhovnost postaje sve značajnija i ne znaju kako se s time nositi.
Žele da odnosi upravljanja ostanu ovakvi kakvi su danas, jer ih mogu nadgledati. Stoga sve sadašnje inicijative za promjenu dolaze s alternativne scene ili iz takozvanog duhovnog podzemlja. Ali, kada dođe do globalne revolucije, svi će za nju saznati. U prošlom 20. stoljeću možemo promotriti neke revolucije koje su se događale i zamijetiti kako su pokretači revolucionarnih promjena sve mlađi i mlađi. Tako 1968. godine pamtimo sirom Europe - revoluciju studenata. U naše vrijeme u školama imamo revoluciju čak i mlade djece. Vjerujem da će revoluciju u budućnosti započeti upravo indigo djeca. To su još djeca u vrtićima. Oni će nam pomoći da razmišljamo na potpuno drugačije načine.
Neki kažu da danas živimo usred jedne velike bitke između dobra i zla, kozmičke bitke u kojoj učestvuju ljudi ali i duhovna bića, te da su indigo djeca važna pomoć na strani dobra?
Ima li u ovome istine?
MATTIESSEN: Da, istina je da danas živimo usred jedne važne bitke. Tu se radi o ljudima koji su, s jedne strane, zagovornici starog načina mišljenja, i s druge strane ljudima koji su za otvoreniji i duhovniji način mišljenja i življenja. To je velika, velika bitka. Ovisi s kim razgovarate o tome, ali jasno je da postoje duhovna bića koja su zainteresirana dati potporu našoj revoluciji u pozitivnom smislu, ali da također postoje bića koja to ne žele. Opisao bih to još ovako - takozvana pozitivna duhovna bića žele pomoći ljudima do iskuse više slobode, da shvate kako se u svakom od njih nalaze božanske osobine. Negativne sile i bića ne žele da imamo iskustvo Boga unutar nas samih, oni žele da o sebi mislimo kao o malim ništavnim bićima koja se trebaju uklapati u ustaljenu strukturu društva, bez vlastitog stava i mišljenja, uvjereni kako je to jedini način da preživimo. Možemo reći da je to bitka za vise slobode, bitka za više kreativnosti. Indigo djeca su veliki izazov za naše škole jer se ona, iako su vrlo mlada, bore za svoju slobodu. Na primijer, dok sam podučavao u školi, djeca su mi jednom rekla: «U školi ne bi trebala postajati ista pravila kroz duži vremenski rok jer u svakom trenutku mi trebamo donositi odluku sto je u tom trenutku ispravno učiniti. Ista pravila nisu dobra za svaki trenutak.» Dakle, djeca nam sugeriraju da uvijek trebamo tražiti najbolja rješenja u danom trenutku. Takva djeca su protiv principa i protiv zakona.
Iskreno rečeno, od djece koja nas trebaju gurnuti prema duhovnosti očekivao sam izraženijom jednu važnu osobinu - suosjećanje prema drugima?
MATTIESSEN: Ona imaju u sebi mnogo suosjećanja prema drugima, sposobna su vidjeti tuđe misli i osjećaje, mnoga od njih imaju i moć iscjeljenja. Indigo djeca duboko osjećaju boli drugih ljudi, to su boli na razini duše i kao da im govore: «Ja ću ti pomoći da zacijeliš svoje rane drugačijim načinom razmišljanja».
Možete li nam nešto reći o porijeklu te djece, odakle su ta bića, jesu li ona stigla s drugih planeta ili su to duše koje su već živjele na Zemlji i ovdje se ponovno reinkarnirale?
MATTIESSEN: Indigo djeca ne žele slijediti neku određenu religiju, ne žele biti katolici, protestanti, muslimani ili budisti. Ona su protiv religije ali su za duhovnost, sto znači kako žele da se svaki ponaosob otvorimo za individualno iskustvo Boga u nama samima. Neka od indigo djece nam poručuju:
«Mi smo došli s druge planete i živjeli smo i ranije» ili «Ja sam stigao sa Sunca i tamo sam se pripremao za pružanje pomoći na Zemlji» ili «Ja nikada nisam bio na Zemlji, to je u potpunosti novo iskustvo za mene». Ali, svi kažu otprilike isto a to je da su donijeli odluku da dođu na Zemlju da pomognu u njenim promjenama. Oni donose sa sobom na Zemlju mnogo različitih iskustava.
Kažu za indigo djecu da ona mogu vidjeti i bića na drugima razinama postojanja, na primjer anđele, elementarna bića itd.?
MATTIESSEN: Sve više djece može vidjeti takozvane nevidljive svjetove i njihove stanovnike. Ona vide anđele, vide auru u raznim bojama, vide oblike i kretanja misli, neka od njih vide daleko unatrag, u svoje prošle živote. Ti prošli životi skriveni su u auri. Postoji sedam slojeva aure i svaki sadrži neke zapise iz prošlih života. Indigo djeca to vide i mogu vam reći što ste radili u nekom od svojih prošlih života. Te njihove sposobnosti se u Kini koriste za vojne svrhe jer indigo djeca vide kroz materijalni svijet, mogu gledati kroz zidove i osjetiti što se iza njih zbiva. U Kini, policija cesto pita takvu djecu: «Mozeš Ii nam reći gdje se nalazi ubojica ove osobe?» Ona se tada koncentriraju i mogu točno reći gdje je ubojica u tom trenutku, ona to mogu osjetiti kroz eterični svijet.
Zar nije paradoks da u Kini, jednoj komunističkoj zemlji prepoznaju i priznaju tako izrazito duhovan fenomen dok ga zemlje sklone religiji negiraju?
MATTIESSEN: Da, prepoznali su ih. Oni imaju tisuće posebnih škola u kojima se školuje na milijune indigo djece. Oni dosta brinu o njima i poklanjaju pažnju njihovoj naobrazbi. U sve to ulažu ogromna financijska sredstva.
Imate li neke statističke podatke o broju indigo djece na Zapadu i što se trenutno zbiva u zapadnom svijetu?
MATTIESSEN: U Njemačkoj postoji približno 80.000 indigo djece, u Americi ih ima oko 4 milijuna. Situacija tamo je dosta složena. Amerika je zemlja u kojoj je izašla prva knjiga o indigo djeci, od tamo je sve krenulo. Oni imaju mnogo grupa za podršku indigo djeci iako vlada pruža značajan otpor. Riječ je o bitci o kojoj smo već pričali. Ovdje se radi o borbi između vlade i roditelja. Vlada želi zadati kruta pravila, pogotovo u školama, koja govore na koji način dijete treba biti odgajano i kako se mora uklopiti u sustav. Oni ne žele izgubiti svoju moć. U Njemačkoj također raste pokret indigo roditelja, postoji puno web stranica na internetu, oni rade zajedno i postaju sve jači ali milijuni indigo djece su još uvijek tretirana sa raznim drogama i medikamentima. Nakon šest tjedana takvo dijete može postati ovisnikom o lijekovima poput ovisnika o drogi. Takvo dijete će tada imati stalne glavobolje i u njemu će se odvijati mnoge promjene. Otpor praksi da se neobična djeca tretiraju lijekovima je neka vrsta borbe za svjesnost.
Je li naziv INDIGO za tu djecu potpuno odgovarajući?
MATTIESSEN: Da, potpuno je odgovarajući radi indigo boje u njihovoj auri. To je sivo-plava boja visoke frekvencije. Crvena ima nisku frekvenciju. Ta visoka frekvencija pokazuje tendenciju promjene frekvencija na Zemlji ka višim frekvencijama.
Kakav je kraj ovog scenarija? Tko će pobijediti u bitki koju smo gore opisali?
MATTI ESSEN: Prvo, moram reći da vjerujem kako će ova bitka biti sve teža tijekom sljedećih deset godina. Razgovarao sam s mnogim ljudima u Americi, oni kažu da će maksimum biti dosegnut 2012 godine. To je magičan datum za koji se kaže da predstavlja jedan preokret i novi korak u revoluciji. Do tada će biti još mnogo raznih bitaka između raznih grupacija ljudi na Zemlji i duhovnih bića. Vjerujemo da će na kraju tu bitku ipak dobiti duhovna bića.
Možete nam opisati primjer jednog indigo djeteta iz svog iskustva?
MATTIESSEN: U Argentini postoji dječak po imenu Flavio kojem je sada 16 godina. On je s 5 godina napisao svoju prvu knjigu pod nazivom: «Došao sam izravno sa Sunca». U knjizi vidimo mnoge crteže i slike kojima je prikazao svoja iskustva prije dolaska na Zemlju. Između ostalog, opisuje kako je neposredno prije svog dolaska vidio dvije različite majke na Zemlji i kako je morao odlučiti kojoj majci će otići. Kod jedne majke vidio je u auri sivo-plavu boju a kod druge naranđasto-crvenu. Intuitivno je odlučio da ode majci sa naranđasto-crvenom aurom jer je imao osjećaj da će ga ona bolje podržati. Kada je imao 4 godine, rekao je to majci i ona je odgovorila: «O, to je zanimljivo, očekivala sam te». Tada joj je Flavio još rekao: «Ne želim ići u školu jer ću izgubiti svoje nadosjetilne sposobnosti. Molim te, ne šalji me tamo.» Majka je to prihvatila i tada je Flavio znao da je izabrao pravu majku. Evo, još jedan doživljaj s Flaviom. Flavio je bio toliko senzibilan po pitanju svoje majke da je jednom kada mu je bilo 4 godine i kad mu je majka otišla u kino da pogleda film, sljedećeg jutra točno opisao sadržaj filma koji je ona gledala. S obzirom da je bila sigurna da je spavao dok je gledala film, upitala ga je kako zna o čemu je bio film? Flavio je odgovorio: «Bio sam sa tobom u tvojoj auri jer se nisam mogao odvojiti od tebe, gledao sam film zajedno s tobom.»
Kakva je reakcija crkve i organiziranih religija na fenomen indigo djece? Imaju li neko mišljenje i stav?
MATTIESSEN: Borba o kojoj smo govorili upravo dolazi u religijske institucije. Neki od njih misle da se tu radi o đavolu, da su to samo bolesna djeca i da ih trebamo tretirati s drogama kako bi ih iscijelili. Misle da je to samo obična posljedica današnjeg društva, da se oko njih podiglo previše buke.
Ali ja bih im poručio nešto zanimljivo. Zar im indigo djeca ne bi mogla pomoći da se ponovno otvore za postojanje na primjer Anđela. Znam dosta katoličkih svećenika koji će reći «Anđeli ne postoje». Indigo djeca nam doista mogu pomoći bolje razumjeti religiju…
Preuzeto iz časopisa 'Svjetlost'
alterego | 08 April, 2013 08:07
alterego | 04 April, 2013 05:36
Замислите дан без Интернета, без приступа „Фејсбуку”,слања електронске поште или слушања музике? У међувремену је то постало важно дипломатско питање. Зашто?

Замислите дан без Интернета, без приступа „Фејсбуку”, слања електронске поште или слушања музике? Све то десило се корисницима у Египту, када је Мурбараков режим искључио Интернет мислећи да ће тиме зауставити политичке протесте.
Знамо шта се потом десило, и то је део историје, али за будућност остаје могућност да останемо без Интернета из политичких, економских или техничких разлога.
Замислите да „Твитер” или „Фејсбук” продају ваше фотографије без дозволе или да прослеђују ваше податке полицији, што је био случај с групом корисника у време афере „Викиликс”?
Замислите да сте један од 77 милиона корисника „Сонијевог” веб-сајта до чијих података су, укључујући „виза” картице, дошли хакери?
Листа се може наставити, и све набројано се већ дешава. Какве су могућности да заштитимо своја права на Интернету? Тренутно, готово никакве. Ако се обратимо националним судовима или влади они нам не могу помоћи. То не може урадити ни председник републике, нити различити међународни судови, укључујући Суд за људска права у Стразбуру или Међународни суд у Хагу.
У већини наведених примера ради се о приватним правним режимима које су успоставили „Фејсбук” и „Твитер”, чија правила прихватамо притиском на дугмеIaccept. То заштиту наших права чини веома ограниченом.
Немоћ сваке државе
Навели смо само нека од питања управљања Интернетом којима се недавно бавио европски скуп у Београду (30–31. маја), а предмет су интензивних преговора у Уједињеним нацијама, Г-8 и многим другим светским форумима.
Главна дилема: како створити међународни оквир управљања Интернетом који ће омогућити да се он развија као отворен и иновативан комуникациони простор, а да се, у исто време, спрече злоупотребе и заштите права корисника?
Зашто је Интернет постао важно дипломатско питање?
Интернет је комуникациони крвоток савременог света. Што се више наша свакодневица преноси на Интернет, то управљање њиме постаје политички и економски значајније. Данас је бизнис готово незамислив без Интернета. Људи се упознају преко Интернета, склапају се бракови. Све више се студира онлајн. Можемо провести сате наводећи примере утицаја Интернета на савремено друштво.
Све већи значај навео је државе да почну да се баве управљањем Интернетом. Као што морају да гарантују снабдевање водом и струјом или нормално одвијање саобраћаја, тако су обавезне да омогуће несметано функционисање Интернета.
Међутим, Интернетом се не може управљати на националном нивоу, то захтева међународну сарадњу. Како гарантовати грађанима Србије приступ „Фејсбуку”, ако се сервер налази у Америци, а функционисање је прописано америчким законодавством? Немоћ држава да на то утичу довела је до покретања преговора о међународном управљању Интернетом 2004. у оквиру светског самита о информатичком друштву.
За разлику од осталих глобалних питања, као што су људска права или климатске промене, у којима су државе основни актери, у области управљања Интернетом оне су морале да приступе постојећем систему управљања који су увеле невладине организације и приватне корпорације, махом из САД. То је створило основну тензију у преговорима о међународном управљању.
Заговорници статус кво решења, САД и пословни сектор истицали су да не треба поправљати нешто што добро функционише (постојећи систем). Промене су захтевале, углавном, земље у развоју истичући да Интернет као глобални систем изискује глобално управљање уз учешће свих. Као компромисно решење на светском самиту 2005. у Тунису настао је Међународни форум за Интернет. Земље у развоју су постигле да се, први пут, питање управљања Интернетом разматра под окриљем Уједињених нација. Заговорници постојећег стања су добили равноправно учешће бизнис сектора и невладиних организација, које су у осталим телима Уједињених нација само посматрачи.
Компромис из Туниса одложио сукоб и омогућио даљи несметани развој Интернета. Стога није било изненађење када су прошле године Кина, Бразил, Индија, Јужна Африка и многе друге земље поставили питање будуће организације и функције Међународног форума за Интернет. Један од основних захтева јесте већа улога појединачних држава и доношење међународних конвенција. Основни аргумент за промене јесте да се свет, укључујући Интернет, битно променио од 2005. и да треба направити другачији систем управљања.
Кина сада има највећи број корисника, а 2005. нису постојали ни „Фејсбук”, ни „Твитер” који су највећи сервиси на Интернету. После финансијске кризе 2008. опала је подозривост светског јавног мњења према уплитању влада у јавне послове, укључујући управљање Интернетом.
Међународна управа
Упоредо са овим, појачана је расправа о будућој улози ICANN-a (InternetCorporationonAssignedNamesandNumbers), који води рачуна о адресама и бројевима, критичном ресурсу на Интернету. ICANN је задужен за увођење нових домена (.рс) и за контролу rootzonefile-а, хијерархијски најзначајнијег ресурса на Интернету. Статус и функција поменутог тела једно су од најконтроверзнијих питања управљања Интернетом.
Суштинска критика: организација која управља глобалним ресурсом не може бити регистрована као америчка компанија, што је данас случај! Интернационализација је један од приоритета технолошке политике Обамине владе. Да ли ће Обамина администрација бити спремна да пресече пупчану врпцу ICANN-а и учини га правом међународном организацијом?
Управљање компликује и позиција Међународне организације за телекомуникације, која није имала велику улогу у стварању Интернета. Штавише, у раним данима она се оштро супротставила увођењу интернет протокола и покушала да промовише свој за дигиталну комуникацију (X-25). Предлози, пре свега земаља у развоју, да Међународна организација за телекомуникације постане главно тело управљања Интернетом, критиковани су и са становишта да је то све мање технолошко, а све више правно, економско и културолошко питање.
Када је реч о другим организацијама, данас је тешко наћи међународну која се не бави неким аспектом управљања Интернетом, било да су то људска права, интелектуална својина, заштита од криминала, електронско пословање.
Процес реструктурисања управљања Интернетом је у току и требало би да буде завршен у следећих неколико година. На преговарачком столу су различите опције, укључујући доношење оквирне међународне конвенције о Интернету и стварање међународне организације за Интернет која би покрила технолошке, правне, економске и социјалне аспекте развоја. Ова организација требало би да одслика реалност и да омогући активно учешће не само држава, већ и других који стварају Интернет или зависе од њега.
Тешко би било прихватити релевантну међународну организацију за Интернет у чијем раду не би учествовали, на пример, „Фејсбук” или „Гугл”.
Поред тога, Интернет је ушао у наше животе и утицао на промене навика, зато је будуће управљање изузетно важно за све нас. То није само питање легитимности, већ и практичног значаја. Због децентрализоване структуре Интернета тешко је наметнути правна решења. Најбољи пример је низ пропалих покушаја да се заштити интелектуална својина на Интернету. Стога је предуслов за функционални систем међународног управљања да то одражава реалност коришћења Интернета и да на доношењу одлука утиче што је могуће већи број оних којих ће се те одлуке тицати, пре свега крајњих корисника.
До увођења међународног управљања Интернетом, размислите пре него што притисните дугме I accept када приступате новим сервисима!
(Из додатка НИТ - број2)
Centar za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku "Аlter ego"
Telefoni: 057 226-538 (kući),
065 543-983 (mobilni)
U sferi društvenih odnosa, još u ratu, a posebno u post periodu rata, uočio sam problem raslojavanja ličnosti što neminovno utiče na dezintegraciju bračnih i porodičnih odnosa.
S obzirom da sam prije rata u Sarajevu osnovao Centar za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku – “Alter ego”, nisam mogao zanemariti probleme vezane za ličnosti, bračne parove i porodice. Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem. Problemi su narasli do te mjere da bi najbolje bilo da ih ponovo rješavam u okviru Centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku “Alter ego”.
Problemi prate sve društvene strukture, a posebno omladinu – jer im je ukradena budućnost, nezaposlene – jer su dovedeni u bezizlaznu situaciju, penzionere – jer im je ukradena prošlost (minuli rad), a da ne govorimo o tome kako se osjećaju djeca i supruge poginulih boraca, ratni vojni invalidi, izbjeglice koje su krenule nigdje, nikuda i nikome... Sve to nije metafora, već ravan govor, sušta zbilja sumorne stvarnosti koja najavljuje još tamnije dane.
Čovjeku je, da bi sačuvao mentalno zdravlje, potrebna psihosocijalna podrška u životnim krizama.
Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima. Prije toga, obavezno bi se proučila okolina, izvršilo pilot istraživanje uzroka poremećaja, sa psihometrijskim i sociometrijskim mjerenjem, sa obaveznim uočavanjem stepena patoloških i zdravih odnosa. Dakle, snimila bi se kompletna socijalna situacija, od koje najviše zavisi ponašanje čovjeka.
U tom poslu, razumije se da bi Centar angažovao sve vrste stručnjaka, a to je psiholog, pedagog, klinički psiholog, neuropsihijatar, sociolog i socijalni radnik.
Dakle, najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Pored navedenih ciljnih djelatnosti, centar bi usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije, nakon oglašavanja u elektornskim i štampanim medijima. On bi bio zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”.
Korisnike treba u dijalogu istine naučiti da podnose ono što se ne može izbjeći.
Korisnici usluge bi obavezno vodili kartoteku, upis imena ili incicijala korisnika, sa kraćim opisom zašto su se obraćali. To radi vršenja analiza i klasifikacije problematike.
Probleme koje ima pojedinac, bračni drug ili bračni drugovi, porodica i šira društvena sredina, bili bi sagledano realno – sveobuhvatno i svestrano, s refleksom razumijevanja i dobrote, od strane socijalno zrelih ljudi – stručnjaka svih profila. Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće.
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
Osnivač: Nedeljko Žugić
| « | April 2013 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||