Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima...
U dehumaniziranim odnosima, bez stručnih savjetovališta, prtoblemi se umnožavaju i djeluju "zarazno”...
Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem...
Najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije...
Centar je zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”...
Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće...
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
alterego | 30 Oktobar, 2011 13:09
Mada bake i deke uglavnom imaju odgovor na sve, u teškim situacijama nije uvek najpametnije zatražiti njihov savet, upozoravaju naučnici. Posle opsežnih istraživanja, zaključeno je da ljudi s godinama ne postaju nužno mudriji.
Guliver/Getty Images
Narod kaže: "Starost - mudrost“. Međutim naučnici su
na osnovu opsežnih istraživanja, došli do zaključka da stariji ljudi
nisu nužno mudriji od mlađih i da u nekim situacijama čak reaguju
nerazumnije.
Ursula Štaudinger, profesorka psihologije i specijalista za istraživanja
starenja sa privatnog Univerziteta Jakobs u Bremenu, kaže da stari
ljudi nove stvari ne prihvataju tako dobro kao mladi.
"Oni nisu otvoreni za nova iskustva, a s godinama postaju i
netolerantni. Ta kombinacija nije pokazatelj mudrosti neke osobe“, kaže
Štaudingerova, koja se ispitivanjem mudrosti bavi od 1985. godine.
Šta je to mudrost? I kako se mudrost može izmeriti? Štaudingerova je
zajedno sa kolegama osmislila jednu metodu. Ispitanicima su predočeni
problemi drugih ljudi o kojim je trebalo da razmišljaju na glas, a
naučnici su vodili beleške.
Paralelno, na osnovu literature, izvedeno je pet kriterijuma za mudrost.
U njih, na primer, spada spoznanja da je život pun neizvesnosti, ali da
je čovek ipak primoran da dela. Ili na primer to da ljudi delaju na
osnovu različitih prioriteta i pa se uvek traži odgovor na pitanje kako
ih uzeti u obzir.
I posle višegodišnjih istraživanja zaključak je jasan: mudrost je
stvarno retka. "Naše studije su pokazale da mudrim možemo nazvati manje
od jedan odsto ispitanika,“ istakla je naučnica. To posebno važi za
situacije kada se rešavaju lični problemi, jer tada ljudi obično postaju
previše emotivni. Lakše je drugom dati mudar savet nego mudro
postupati.
To posebno važi za starije ljude. Još 2007. godine Ursula Štaudinger i
njene kolege su konfrotirali grupu osoba starih od 20 do 35 godina i
grupu starih od 60 do 75 godina. Zadatak je bio da se procene sopstvene
vrline i slabosti.
Studija je pokazala da su u toj "disciplini“ stariji ljudi pokazali
lošije rezultate od mlađih. "To je zato što je naš zadatak u poslednjoj
fazi života da pravimo neku vrstu lične retrospektive. Pri tome je dobro
gledati sve iz pozitivnog ugla kako ne bismo bili ogorčeni“, kaže
profesorka.
Stariji ljudi su manje kritični prema sebi, dok su mlađe osobe
fleksibilnije i lakše analiziraju svoj život. Ipak, stariji imaju više
životnog iskustva, što može biti od velike koristi u rešavanju
društvenih sukoba.
Studija objavljena u aprilskom broju stručnog časopisa Proceedings of
National Academy of Sciences pokazala je da su odluke starijih ljudi
koji se nađu u takvoj situaciji uravnoteženije, a time i mudrije od
mlađih ljudi. Zato istraživači na Univerzitetu Mičigen tvrde da bi
starije ljude trebalo angažovati kao savetnike u ekonomiji, politici i
sudskim procesima, piše "Dojče vele".
Bar kada je Nemačka u pitanju, kandidata ima više nego dovoljno. Naime,
trenutno ovde živi skoro 17 miliona ljudi starijih od 65 godina, 2050.
bi moglo da ih bude 25 miliona! Za sve njih Štaudinger ima i dobru vest:
mudrost se može trenirati!
Međutim za to je potrebno mnogo truda. Preduslov je otvorenost prema
novim iskustvima. "Ona nije urođena. Morate nadvladati svoj unutrašnji
otpor“, kaže Štaudingerova. Konkretno to znači da bi ljudi u godinama
trebalo da se prijave na neki kurs i uče nešto novo: recimo slikanje ili
ples, da češće čitaju knjigu koja im inače nije bila po ukusu i da
odlaze na putovanja u mesta u koja do sada nisu bili.
(MONDO)
Centar za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku "Аlter ego"
Telefoni: 057 226-538 (kući),
065 543-983 (mobilni)
U sferi društvenih odnosa, još u ratu, a posebno u post periodu rata, uočio sam problem raslojavanja ličnosti što neminovno utiče na dezintegraciju bračnih i porodičnih odnosa.
S obzirom da sam prije rata u Sarajevu osnovao Centar za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku – “Alter ego”, nisam mogao zanemariti probleme vezane za ličnosti, bračne parove i porodice. Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem. Problemi su narasli do te mjere da bi najbolje bilo da ih ponovo rješavam u okviru Centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku “Alter ego”.
Problemi prate sve društvene strukture, a posebno omladinu – jer im je ukradena budućnost, nezaposlene – jer su dovedeni u bezizlaznu situaciju, penzionere – jer im je ukradena prošlost (minuli rad), a da ne govorimo o tome kako se osjećaju djeca i supruge poginulih boraca, ratni vojni invalidi, izbjeglice koje su krenule nigdje, nikuda i nikome... Sve to nije metafora, već ravan govor, sušta zbilja sumorne stvarnosti koja najavljuje još tamnije dane.
Čovjeku je, da bi sačuvao mentalno zdravlje, potrebna psihosocijalna podrška u životnim krizama.
Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima. Prije toga, obavezno bi se proučila okolina, izvršilo pilot istraživanje uzroka poremećaja, sa psihometrijskim i sociometrijskim mjerenjem, sa obaveznim uočavanjem stepena patoloških i zdravih odnosa. Dakle, snimila bi se kompletna socijalna situacija, od koje najviše zavisi ponašanje čovjeka.
U tom poslu, razumije se da bi Centar angažovao sve vrste stručnjaka, a to je psiholog, pedagog, klinički psiholog, neuropsihijatar, sociolog i socijalni radnik.
Dakle, najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Pored navedenih ciljnih djelatnosti, centar bi usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije, nakon oglašavanja u elektornskim i štampanim medijima. On bi bio zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”.
Korisnike treba u dijalogu istine naučiti da podnose ono što se ne može izbjeći.
Korisnici usluge bi obavezno vodili kartoteku, upis imena ili incicijala korisnika, sa kraćim opisom zašto su se obraćali. To radi vršenja analiza i klasifikacije problematike.
Probleme koje ima pojedinac, bračni drug ili bračni drugovi, porodica i šira društvena sredina, bili bi sagledano realno – sveobuhvatno i svestrano, s refleksom razumijevanja i dobrote, od strane socijalno zrelih ljudi – stručnjaka svih profila. Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće.
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
Osnivač: Nedeljko Žugić
| « | Oktobar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||