Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima...
U dehumaniziranim odnosima, bez stručnih savjetovališta, prtoblemi se umnožavaju i djeluju "zarazno”...
Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem...
Najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije...
Centar je zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”...
Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće...
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
alterego | 27 Septembar, 2012 09:35
Banjaluka 27. 09. 2012
PRESS RS
U SRPSKOJ SE OD RATA DO DANAS UBILO 5.200 LJUDI
U Republici Srpskoj od završetka rata do danas samoubistvo je izvršilo više od 5.200 ljudi! Dve trećine samoubica su muškarci između 50 i 60 godina, a najveći broj samoubistava motivisan je teškim imovinskim stanjem.
.jpg)
- Problemom suicida se još niko ozbiljno ne bavi. Osim što ne pridaje dovoljno pažnje ovom zastrašujućem sociopatološkom fenomenu, država ni na koji način ne pomaže porodicama koje su pogođene samoubistvom bliskog srodnika - kaže Zorić.
Ističući da je dugogodišnjim proučavanjem policijskih statistika i biografija ljudi koji su sami sebi oduzeli život uspeo da dođe do „profila" prosečnog samoubice u Srpskoj, Zorić navodi da u najrizičniju grupu spadaju muškarci srednjih godina, kao i da je siromaštvo najčešći uzrok samoubistva.
- Prema podacima MUP-a RS od 1995. do 2005. godine u Srpskoj se ubilo 3.598 ljudi, a od 2005. do kraja 2011. još 1.646. Od tog broja, dve trećine su muškarci između 50 i 60 godina. Najčešći način na koji sebi oduzimaju život je vatrenim oružjem i vešanjem, dok žene pretežno pribegavaju trovanju, skoku sa visine i utapanju. Interesantno je da su za razliku od muškaraca, koji čine dve trećine samoubica, žene češće pokušavale da se ubiju. Od ukupnog broja neuspelih samoubistava, čak dve trećine pokušale su žene - kaže Zorić.

Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju PRESS-a
Centar za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku "Аlter ego"
Telefoni: 057 226-538 (kući),
065 543-983 (mobilni)
U sferi društvenih odnosa, još u ratu, a posebno u post periodu rata, uočio sam problem raslojavanja ličnosti što neminovno utiče na dezintegraciju bračnih i porodičnih odnosa.
S obzirom da sam prije rata u Sarajevu osnovao Centar za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku – “Alter ego”, nisam mogao zanemariti probleme vezane za ličnosti, bračne parove i porodice. Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem. Problemi su narasli do te mjere da bi najbolje bilo da ih ponovo rješavam u okviru Centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku “Alter ego”.
Problemi prate sve društvene strukture, a posebno omladinu – jer im je ukradena budućnost, nezaposlene – jer su dovedeni u bezizlaznu situaciju, penzionere – jer im je ukradena prošlost (minuli rad), a da ne govorimo o tome kako se osjećaju djeca i supruge poginulih boraca, ratni vojni invalidi, izbjeglice koje su krenule nigdje, nikuda i nikome... Sve to nije metafora, već ravan govor, sušta zbilja sumorne stvarnosti koja najavljuje još tamnije dane.
Čovjeku je, da bi sačuvao mentalno zdravlje, potrebna psihosocijalna podrška u životnim krizama.
Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima. Prije toga, obavezno bi se proučila okolina, izvršilo pilot istraživanje uzroka poremećaja, sa psihometrijskim i sociometrijskim mjerenjem, sa obaveznim uočavanjem stepena patoloških i zdravih odnosa. Dakle, snimila bi se kompletna socijalna situacija, od koje najviše zavisi ponašanje čovjeka.
U tom poslu, razumije se da bi Centar angažovao sve vrste stručnjaka, a to je psiholog, pedagog, klinički psiholog, neuropsihijatar, sociolog i socijalni radnik.
Dakle, najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Pored navedenih ciljnih djelatnosti, centar bi usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije, nakon oglašavanja u elektornskim i štampanim medijima. On bi bio zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”.
Korisnike treba u dijalogu istine naučiti da podnose ono što se ne može izbjeći.
Korisnici usluge bi obavezno vodili kartoteku, upis imena ili incicijala korisnika, sa kraćim opisom zašto su se obraćali. To radi vršenja analiza i klasifikacije problematike.
Probleme koje ima pojedinac, bračni drug ili bračni drugovi, porodica i šira društvena sredina, bili bi sagledano realno – sveobuhvatno i svestrano, s refleksom razumijevanja i dobrote, od strane socijalno zrelih ljudi – stručnjaka svih profila. Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće.
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
Osnivač: Nedeljko Žugić
| « | Septembar 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |