Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima...
U dehumaniziranim odnosima, bez stručnih savjetovališta, prtoblemi se umnožavaju i djeluju "zarazno”...
Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem...
Najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije...
Centar je zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”...
Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće...
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
Данашње сексуално понашање темељи се на више различитих психолошких, социолошких, културолошких, па и религиозних разлога. Ипак, тврде неки сексолози, заправо постоји само један једини истински разлог зашто људи желе секс.
А тај је: једноставно смо програмирани да то чинимо. Питати људе зашто воде љубав једнако је као питати их зашто једу. Наш је мозак саздан тако да нас усмjерава према сексуалном понашању, каже амерички сексуални терапеут Ричард Керол.
Наравно, постоји мноштво теорија, културолошких, еволуционих других, које покушавају да објасне потребу за сексом. Теоретичари еволуције истичу да је жеља за сексуалним односима "уписана" како би омогућила опстанак врсте. Они који заговарају културолошку теорију фокусирају се на културне и личне разлоге због којих људи практикују (или избjегавају) секс.
Уопштено, мушкарци желе секс зато што им се свиђа како се осjећају током чина. Женама је пак, иако им је јако важно и сексуално задовољство, занимљивије побољшање везе кроз аспект секса. Научници ове различитости описују као секс усмjерен на тijело и секс усмjерен на личност.
Секс усмjерен на тijело је онај током ког желите да доживите само тjелесно задовољство, притом не марећи за партнерова осећања. Током секса усмjереног на личност повезујете се са другом особом и притом вам је стало до везе и до ваших и партнерових осjећања.
Мушкарци често почну са сексом усмjереним на тjелесно, објашњава Џанел Керол, професорка психологије на хартфордском универзитету, али касније се мијењају.
Како долазе у своје четрдесете, педесете, шездесете године, веза им постаје све важнија.
Већ споменути терапеут Керол, који се бави сексуалним савјетовањем више од двадесет година, тврди да жене с временом постају сличније мушкарцима, у смислу да им је у почетку секс важан за развијање, учвршћивање и одржавање везе, док се у дуготрајним везама фокусирају на ужитак који им секс пружа.
Најчешћи разлози за вођење љубави објављени у Sexuality & Culture су:
1. Подизање расположења и ублажавање депресивности 2.Дужност 3. Подизање осjећаја моћи 4. Јачање самопоуздања 5. Испитивање сексуалних способности нечијег партнера 6. Љубав коју осjећате према партнеру 7. Подстицање љубоморе 8. Побољшање репутације или друштвеног статуса 9. Зарађивање новца 10. Размножавање 11. Потреба за блискошћу 12. Одржавање везе 13. Нови партнер 14. Притисак вршњака или партнера 15.Задовољство 16. Испуњење сексуалног нагона 17. Освета 18. Сексуална радозналост 19. Показивање љубави партнеру 20. Спиритуално искуство
Oljubavi misliš da već sve znaš, no čekaj dok pročitaš ovaj članak. Ovdje otkrivamo kako upotrijebiti stvaralačku, preobražajnu i iscjeljiteljsku silu ljubavi kao sredstvo za ostvarenje vlastite sreće i uspjeha.
Trebamo voljeti ne zbog drugih nego zbog sebe. Trebamo voljeti ne zato što to netko zaslužuje nego zato što to mi zaslužujemo. Voljeći najviše dobiva onaj koji voli a ne onaj koji je voljen.
Osvoji komplet e-knjiga ako pročitaš ovaj članak do kraja!!!
Nagradu možeš osvojiti na jedan od dva načina: Na kraju ovog članka je križaljka s pitanjima vezanim uz ovaj članak. Ispuni je i dobivaš ovu nagradu! Pošalji e-mailom link na ovaj članak (uz nekoliko toplih riječi preporuke) trima osobama + nama i šaljemo ti ovu nagradu.
Redefiniranje ljubavi
Povezano
Ovaj članak o ljubavi je dio dvaju naših projekata:
Lijek za sve Ovaj članak otkriva jedan od sastojaka najboljeg lijeka na svijetu. Ostale sastojke možeš dobiti ovdje »
Ljubav nije ono što mislimo da jest.
Ljubav nije samo emocija, ljubav je pozitivna sila, povod za sve dobro i pozitivno - kaže Rhonda Byrne u svojoj najnovijoj knjizi "Moć". Svaki izum, svako otkriće i svako stvaralaštvo je proizišlo iz ljubavi prema nečemu ili nekome.
S druge strane, nedostatak ljubavi je povod za sve negativno, za svu bol i patnju u svijetu.
Ljubav se često krivo interpretira i komplicira. Mnogi se osjećaji tumače kao ljubav iako to nisu - osjećaji kao što sunaklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra, napaljenost i mnogi drugi. To su sve emocije i stanja koja ljubav potakne, ili koji vode do ljubavi, ali nije to ljubav. Mnoge emocije su povod ili proizvod ljubavi, ali nisu ljubav.
Ljubav je toliko jednostavna i moćna da je razum ne može pojmiti.
Oni koji o ljubavi znaju samo preko površnih odnosa, ljubavnih romana i filmova, a nisu je spoznali i osjetili kroz direktno iskustvo, misle da je ljubav u prvome redu osjećaj ili emocija. Ljubav nije samo nešto što osjećamo. Ona je puno više od toga:
Ljubav je stvaralačka sila - potiče stvaralaštvo: ljubav prema nečemu ili nekome nas inspirira da pomičemo granice mogućeg, da iznalazimo neuvriježena rješenja, da kreiramo nove vrijednosti, da izmišljamo inovacije i bavimo se onim čime možemo svijetu dati ono najbolje od sebe.
"Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep." - Shakespeare
Ljubav je silakojaiscjeljuje: strah, mržnja i sl. nas čini bolesnijima, dok je ljubav ona sila koja liječi. Svi iscjeljitelji koriste upravo ovu silu ljubavi prilikom tretmana. Kad smo bolesni umjesto da se žalimo, kukamo, brinemo, bojimo, ljutimo, okrivljujemo, frustriramo i slično, trebamo se obaviti mislima i osjećajima ljubavi kako bi ubrzali naše ozdravljenje. Na ovaj način se događaju čudesna ozdravljenja. Većina bolesti je psiho-somatske prirode, pa se na toj razini i treba liječiti. Jedna od metoda kako točno iskoristiti ljubav za izliječenje je Havajska metoda zvanaho'oponopono, koju smo opisali dolje niže u nastavku
Ljubav preobražava: koliki su se samo ljudi promijenili uslijed ljubavi, bilo da se radi o roditeljskoj, romantičnoj, poslovnoj ili kakvoj drugoj. Ljubav nas potiče da budemo bolje osobe.
Ljubav rađa mnoge druge vrline: entuzijazam, strast, optimizam, nadu, dobročinstvo, ljubaznost,velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, suosjećanje, empatiju, zahvalnost, pristojnost, ljupkost, radost, dobitak, zadovoljstvo, sreću, uvažavanje, privrženost, uslužnost...
"Ljubav nije tek osjećaj. Ona obuhvaća istinu i zbog toga je zakon. Ljubav se prilagođava našoj viziji. Uvijek ćete dobiti ono što želite i zato stremite najuzvišenijoj ljubavi koju možete zamisliti. Jedino savršena ljubav nadilazi osobnost. Ako nekome želite pružiti najuzvišeniju ljubav, najprije morate vidjeti dalje od te osobe. Želite li primiti najuzvišeniju ljubav, opazite sebe s onu stranu stvarnosti. Božanska Ljubav uistinu postoji. Ona se očituje kroz ljudska bića." - Deepak Chopra, iz knjige"Srodna Duša"
"Ljubav preobražava grubijane u plemenitaše, daruje riječitost nemuštima, daje hrabrost kukavicama, a lijene čini brzim i vrijednim" - Juan Ruiz
"Savršena ljubav doista je rijetka... Zaljubljeni uvijek moraju imati profinjenost mudrih, prilagodljivost djece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, smirenost svetaca, snošljivost učenjaka i snagu samopouzdanih." - Leo Buscaglia
"Voli, ali iskreno! I sve će ti ostale vrline pasti same u krilo." - L. A. Feuerbach
Ljubav razvija vještine: za upravljanje emocijama, upravljanje stresom, komunikacije...
Ljubav otklanja mnoge probleme kao što su: usamljenost, otuđenost, svađe...
"Znajte da u svemiru nema veće snage od ljubavi, da nijedan čin nije važniji od iskazivanja ljubavi. Nesebična ljubav je ona koja daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste što je više dajete." - Sir John Marks Templeton
Svi eksperti se slažu da je jedan od najvećih razloga zašto ljudi pribjegavaju drogama, kriminalu, neumjerenom konzumiranju hrane i ostalim degradirajućim aktivnostima je nedostatak ljubavi. Svi roditelji vole svoju djecu, a ipak mnogima se djeca počnu drogirati ili stvarati nepodopštine. Kako to? Zato što se djeca ne osjećajuvoljenima. Možda i znaju da ih roditelji ili netko drugi vole, ali oni to ne osjećaju. Može biti da je problem u djeci (bez obzira na dob), no u većini slučajeva je problem u roditeljima, jer ne znaju svoju ljubav pokazati. Može se reći da nije problem ni u roditeljima jer ni njih nije nitko naučio kako pokazati ili izraziti ljubav. No nismo ovdje da upiremo prstom, nego da ponudimo rješenja.
Kao prvo, što je uopće prava ljubav? Evo nekoliko definicija:
"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo. Ljubav je takva jer smo mi odvojeni od vlastitog izvora." - Osho "Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." - Nietzsche "Ljubav je najmoćnija i još uvijek najnepoznatija energija u svijetu" - P.T. Chardin "Ljubav je pobjeda nad egom" - Talidari "Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken "Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm "Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor "Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo." - Talidari
Pitaš li se voliš li nekoga stvarno i voli li tebe netko stvarno ? Evo nekoliko nagovještaja:
Ljubav je...pomoći drugome da se razvije.
Ljubav je...kad je sreća drugoga važnija od vlastite.
"Ljubav je radovati se sreći drugoga." - Gottfried Wilhelm Leibniz
"Ljubav znači odricanje od sile." - Milan Kundera
Ljubav nije...ako boli.
Ljubav nije...ako nas u bilo kojem smislu udaljava od naše prirode.
Voljeti se, to ne znači gledati se međusobno, nego gledati zajedno u istom smijeru.
Ako te ljubav navodi da činiš glupe stvari, to nije ljubav.
Prava ljubav, bez obzira prema kome, je prirodna sila koja čovjeka usrećuje i obogaćuje. Kad je prava, ljubav daje krila, a kad nije prava ona ih potkresuje. Oni koji iz ljubavi trpe i pate, kao i oni koji iz ljubavi prigovaraju i nastoje promijeniti voljenu osobu, to ne čine iz ljubavi, već iz neznanja ili straha. Ljubav se prečesto koristi kao izgovor za strah. Ali isto tako i kao izgovor za mnoge druge slabosti kao što su nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, nedostatak ljubavi prema sebi, plašljivost, samosažaljenje, krivica, osjećaj bezvrijednosti i inferiornosti, vezanost, ovisnost, pa čak i za lijenost. Oni koji kažu da zbog ljubavi trpe, lažu sebe i druge.
"Kad čovjek ima ljubavi, nema straha." - Lao Tse "Ljubav je jača od straha" - Talidari
Uobičajeno je da se kaže da je mržnja suprotnost ljubavi, no svi oni koji ne vole ne znači da mrze. Suprotnost ljubavi je strah. To je ono što nas sprječava da volimo. Naravno, ima slučajeva kad se tu umiješaju i neke druge slabosti, kao što su ponos, ego, taština, arogancija, neznanje, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost...
Kažu da razlikujemo više vrsta i podvrsta ljubavi:
međuljudska (roditeljska, bratska, romantična, prijateljska, prema bližnjemu...)
prema drugim bićima (Bogu, svecima, anđelima, životinjama, biljkama...)
prema stvarima (jelu, novcu, autima, cipelama, nakitu, knjigama...)
prema aktivnostima (sport, umjetnost, boravak u prirodi...) itd.
No je li to stvarno tako i što je osnova prave ljubavi?
Razlikovanje ljubavi u razne vrste i podvrste je odlika uma, koji ljubavi pristupa s razumom, koji je ograničen, jer se oslanja samo na intelekt i logiku. No svijet i život nisu podređeni umu i funkcioniraju po principima koje nije stvorio ljudski um, po principima koje ljudski um tek nastoji shvatiti. Ljubav je ljubav. Samo jedna. Ljubav nema formu niti se ne može klasificirati, jer je se time ograničava.
"Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi." - Goethe
Postoji samo jedna ljubav prema svima i svemu Ako misliš da je ljubav prema osobi jedno, a prema nečemu ili nekome drugome drugo, onda ne poznaješ ljubav i živiš život u ljubomori i ograničenjima. S takvim pogledom često ćeš pomisliti da neka tvoja voljena osoba više voli nešto drugo ili nekog drugog od tebe, ako tome pridaje u nekom trenutku više pažnje ili vremena. No ispravan pogled, onaj koji dopušta ljubavi da se u potpunosti izrazi, onaj koji donosi mir, sreću i zadovoljstvo, umjesto, ljubomore, zavisti, prigovaranja, kritiziranja i drugog je: voljeći druge i drugo ne umanjujemo ljubav ni prema kome, nego je uvećavamo. Voljeći druge i drugo, on(a) voli tebe. Ljubav primamo direktno i indirektno.
"Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi." - Erich Fromm
Bez obzira je li u nekom trenutku ljubav usmjerena direktno prema tebi ili ne, ljubav cvijeta. Ne ograničavajući ljubav samo sebično na sebe, nego dopuštajući i podržavajući da tvoje voljene osobe vole i druge, omogućavaš da ljubav raste u njima i da svoje vrijeme provode više voljeći nego gunđajući. Njegujući svoju ljubav prema drugima istovremeno njeguju i ljubav prema tebi jer se radi o jednoj ljubavi koja se multiplicira.
Prema tome, kad primijetiš da netko koga voliš, voli i svoj posao i neki sport i obitelj i prijatelje, umjesto da mu sebično prigovaraš da te manje voli, podrži ga u voljenju, a za ono što ti u stvari smeta se dogovorite. Ako ti posvećuje nedovoljno vremena i pažnje, onda se dogovorite kako da se to regulira. To se neće popraviti napadima, nego podrškom i dogovorom.
Što više toga čovjek voli to bolje, jer time jača svoju ljubav, jer time provodi više vremena u pozitivnom zračenju nego negativnom (kad ga se sputava).
Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok. Drugim riječima, ne bismo trebali voljeti samo kad netko to zaslužuje, nego i voljeti da bi netko to zaslužio. Mogli bismo reći da ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo. Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo. U našoj naravi je da volimo, pogledajte samo malu djecu i sebe kad ste bili mali. Voljeli smo bez ograničavanja, a da nas je nitko nije podučio ljubavi. Mogli smo puno toga voljeti kao djeca, možemo i sada. Ljubav je i stvar odluke. Možemo odlučiti da ćemo više voljeti i time to i postići. Ne možemo voljeti jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom), ljubav dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.
Ljubav je u nama pa čak i onda kad je ne osjećamo i kad je nismo svjesni. Ona je dio naše prirode. Oni koji ne vole sebe i druge udaljeni su od svoje prirode, od svoje duše, od svog izvora, od Boga.
"... kad se voli, onda se voli čitav čovjek onakav kakav jest, a ne kakav bih ja htjela da on bude.'' - Lav Nikolajevič Tolstoj (''Ana Karenjina'')
I. Korinćanima 13:4-7
Igra skrivača
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Ajmo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.” Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:”Skrivača? Kakva je to igra?” “To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorilaSumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati. “Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg Drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. “Milijun”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana) a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči. Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
"Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim." - Erich Fromm
Anonimno: "Shvatila sam da ja uopće ne znam voljeti svoju majku. tj ne mogu se dovesti u stanje da joj pokazujem ljubav, konstantno, ne očekujući od nje apsolutno ništa, jer naposljetku, nas odnos je i moja odgovornost, a ne samo njenzina. Ne smijem joj se stalno, ne grlim je, vrata moje sobe su konstantno zatvorena i sl."
Ova djevojka koja želi ostati anonimna nije jedina koja ne zna pokazati ljubav. Većina ljudi ne zna što je zapravo ljubav, ne zna što vole raditi niti zna izraziti svoju ljubav! Kako to promjeniti
Oliver Dragojević: Vjeruj u ljubav
LJUBAVNI JADI
"Ako je osoba sposobna pravo voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopće nije sposobna pravo voljeti." - Erich Fromm
Ljubav prema drugima je nemoguća bezljubavi prema sebi. Onaj tko ne voli sebe, ne voli ni druge kako treba. Ono što osjeća prema drugima nije prava ljubav. Zbog toga nastaju problemi.
Ljubavni problemi nastaju samo onda kad nema prave ljubavi. Svoje osjećaje tumačimo kao ljubav i onda kad to nije stvarno ljubav. Čim je ljubomora u igri, ne radi se o pravoj ljubavi, već o nepovjerenju, nesigurnosti, strahu, sebičnosti, uskogrudnosti, predrasudama, sumnjičavosti... Osim toga, ljubavni problemi nastaju i kad se vezanost i ovisnost krivo tumače kao ljubav. Kad nam voljena osoba prestane zadovoljavati naše potrebe i udovoljavati našim željama, tad pogotovo nastaju problemi, ali samo zato što se ne radi o pravoj ljubavi. Kad nekoga stvarno volimo onda nam je sreća te osobe važnija od naše osobne.
"Ako hranimo ego, ljubav ostaje gladna." - Talidari
Tanka je linija između ljubavi i egoizma. Voljeti sebe ne znači biti egoističan, sebičan, arogantan, narcisoidan ili tašt. Ljubav i ego su dvije suprotne stvari. Možete imati jedno ili drugo, ali ne oboje u isto vrijeme. Na svakome od nas je da odaberemo ono pravo u svakom trenutku. Ponekad nam odgovara odlučiti se za ego, ali ono što nam odgovara ne znači da je to u redu, da je to ispravno. Prilikom svake odluke odabiremo ili odgovarajuće ili ispravno. Molim te, odluči se za ispravno, jer je u konačnici to bolje za tebe kao i za druge. To je stvar odluke.
Kad se kaže da je ponekad dobro biti sebičan, pritom se misli na ljubav prema sebi, a ne na zakidanje drugih. U ovom slučaju bi možda bolja riječ od 'sebičnosti' bila 'biti odgovoran za sebe'. Staviti sebe na prvo mjesto trebamo jedino zato da bismo mogli bolje i sigurnije drugima pomagati. Nismo od nikakve pomoći ako smo sami jadni i nezadovoljni. Baš kao što nam stjuardese u avionu daju upute da prilikom avionske nezgode treba staviti masku s kisikom prvo sebi a tek onda djeci, tako i u drugim životnim situacijama trebamo prvo namiriti svoje osnovne potrebe kako bismo bili u stanju drugima pomoći, među osnovne potrebe osim zraka, hrane i pića spada i ljubav. Baš kao što ne očekujemo od drugih da nas namire zrakom i hranom, tako nas ne moraju namiriti ni ljubavlju. To možemo i sami.
"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme." - Paulo Coelho
Ljubavni jadi nastaju kad ne volimo sebe kako treba, pa očekujemo od drugih da nas vole i zadovoljavaju naše potrebe. Osoba koja sebe voli i poznaje pravo značenje ljubavi, sretna je kad voli. Takva osoba nema potrebu da drugi zadovoljavaju njezine potrebe, jer voljeći sebe može sama zadovoljiti svoje potrebe. Takva osoba nema potrebu oslanjati se na druge, jer je oslonac pronašla u sebi. Ljubavni problemi nastaju kad je osoba nesigurna u sebe, time i u druge.
"Najbolja pouka koju sam dobila od svojih roditelja jest da mi nitko nije ništa dužan. To me je ponukalo da od nikog ništa ne očekujem i sama ostvarim sve svoje želje i potrebe. Tako sam i uspjela postati milijunašica do svoje 20. godine." - Taylor Swift (pjevačica)
Cijena koju često plaćamo za utjerivanje pravde u odnosima je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo svim srcem i budemo u potpunosti slobodni (i od prohtjeva, od ovisnosti o tuđim raspoloženjima i sposobnostima da nas usreće). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Kad se uvjerimo da nam drugi nisu ništa dužni i da sami nismo nikom ništa dužni onda postajemo slobodni i spremni za pravu ljubav, neograničenu i neopterećenu.
Primjer: jedna anonimna žena koja ima vrlo uspješan i sretan brak ispričala nam je kako se prije često svađala sa svojim mužem dok nije shvatila da za njezinu osobnu sreću nije odgovoran njen suprug niti bilo tko drugi osim nje same. Rekla je kako je je uvijek prije jako smetalo kad joj muž nije bio iskren i kad se nije mogla osloniti na njegovu riječ. Bila je uvjerena da brak ne može počivati na nepovjerenju, pa je stoga čak i razmišljala o razvodu, ne želeći živjeti s nekim kome ne može vjerovati i tko se stalno predomišlja i time remeti njezine planove. Onda je doživjela preobrat u pogledu na svijet i uočila da je sama kriva što nije dovoljno stabilna i uravnotežena, jer inače ne bi imala potrebu da se mora na njega osloniti. Kad je prepoznala da su pravi uzrok njezine patnje bili njezini a ne njegovi nedostaci, poduzela jemjere da osvijesti svoju snagu i otkloni svoje slabosti. Sve je bilo stvar stava. Promijenivši kut gledanja uočila je svoju moć i prestala očekivati od supruga da udovoljava njezinim potrebama i čini stvari po njezinom. Taj njezin novi stav je doveo do toga da je suprug neopterećen njezinim zahtjevima postao sretniji, a time i puno bolji prema njoj. Odlučili su da je ljubav najvažnija, a sve ostalo samo sporedno. Od tada ona svaki dan osjeća zahvalnost za priliku da izrazi svoju ljubav i bude objekt tuđe ljubavi. Sve drugo je stvar dogovora koji i ako se ne poštivaju do kraja nisu nikada povod za gubitak njezine sreće, budući da je izvor njezine radosti u njoj, a ne u drugima.
Ljubav prema sebi se može razviti na više načina, prije svega osvještavanjem svojih vrlina, naspram mana. Postoji jedna jednostavna metoda zvana Ho'oponopono, koju smo dolje niže u nastavkuopisali, kojom postižemo to da otvorimo kanal ljubavi.
"Jedino ljubavi nikad ne dobijemo koliko želimo...ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav." - Henry Miller
Voljeti vs. pokazivati ljubav Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati. S ljubavlju smo rođeni, no problem je u tome da se negdje u procesu odrastanja dogodi da zanemarimo ljubav prema ljudima jer se u nama rađa ljubav prema stvarima, statusu, priznanjima, odlikovanjem i sličnim stvarima. A time se rađa i strah od toga da nećemo postići i priuštiti si sve što volimo (i mislimo da trebamo). Stoga da bismo pridobili sve ovo potonje, prečesto svoju pažnju usmjeravamo na sve drugo umjesto na svoje bližnje. Tu nastaju problemi.
Mnogi roditelji smatraju da time što teško rade i zarađuju kako bi svojoj djeci mogli priuštiti sve ono što oni nisu mogli imati kad su bili mali, da time očituju svoju ljubav. Može biti. Ali gledaju li i djeca na to tako? Osjećaju li djeca da su time voljena. Mnoge mame koje se žrtvuju tako što, ne samo da rade na poslu, nego i doma, misle da time što od jutra do mraka podređuju svoje potrebe obiteljskim potrebama pokazuju da vole svoju obitelj. Točno. Ali to nije dovoljno. Ljubav koja se izražava uglavnom kroz kuhanje, spremanje, zarađivanje, odvođenje na aktivnosti itd, a manje kroz geste ljubavi kao što su tople riječi, zagrljaji itd., nije ono što djeci treba kako bi stasali u uravnotežene osobe pune ljubavi.
Imaš li djecu koja te stalno gnjave da im kupuješ nove stvari? Naravno, sva djeca žele lijepe igračke, ali kad njihovi prohtjevi počnu prelaziti granice umjerenosti i uljudnosti, onda znajte da tom djetetu nedostaje ljubavi i smijeha u životu, koje želi nadoknaditi stvarima koje voli. Na svakom od nas je da odlučimo hoćemo li svoju ljubav pokazivati više kroz kupovanje ili kroz geste. Naravno da je ponekad lakše nešto kupiti i tako zadovoljiti dijete za neko vrijeme, pogotovo kad smo umorni i sami nesretni, pa nemamo energije ni volje upuštati se u nešto zahtjevnije izražavanje svoje ljubavi kroz geste. No kad to 'ponekad' preraste u 'većinom', tada nastaju problemi. Stoga treba gledati da svoju ljubav što više pokazujemo gestama ljubavi.
Loše ocjene Mnogi roditelji čine grešku kad svoju djecu prekoravaju ili tuku zbog loših ocjena. Time pokazuju djetetu da su im važnije ocjene od njega samog. Time pokazuju da im je važniji uspjeh djeteta nego samo dijete. Time pokazuju da dijete nije vrijedno (ljubavi) ako ima loše ocjene. Takvo se dijete sigurno ne osjeća voljenim. Svako dijete je dovoljno razumno da razumije da je loša ocjena loša stvar. I ono se samo zbog toga osjeća dovoljno loše, stoga u takvoj situaciji kad se dijete osjeća loše i tužno, tada ono ponajviše treba ljubavi i podrške. Ako umjesto toga dobije samo prijekore i kazne, lako moguće je da će se dijete osjećati nevoljenim i postati žrtvom onih koji ga zbog ocjena ne maltretiraju, među kojima su i raspačivači droga, klošari i slični.
Bolji način hvatanja ukoštac s lošim ocjenama bi bio: Prvo pitati dijete kako se ono osjeća, pa ako se osjeća nesretnim pokazati mu neku gestu suosjećaja, ljubavi i nade - zagr
Jedno je sigurno: nijedna veza nije savršena. Život udvoje zahtijeva puno truda i međusobnog razumijevanja. Savjeti koje vam predstavljamo olakšat će vam potragu za ljubavnom srećom!
1. Ne vičite jedno na drugo
U svakom braku ima sukoba i rasprava i samo se tako mogu riješiti problemi i objasniti nesporazumi. Ali, nikad nemojte podizati glas.
Sretni parovi se često darivaju ili pišu sentimentalne poruke. To pokazuje da uvijek mislite jedno na drugo.
3. Ne trčite mami
Najlakše je nazvati roditelje, jer znate da će biti na vašoj strani. Ali, problem se tiče vas i vašeg partnera, a ne njih. Trčite li uvijek roditeljima, vaš će partner pomisliti da u njemu ne nalazite podršku i vaš odnos će biti sve gori.
4. Održavajte obiteljske veze
Imate li dobre odnose s roditeljima i drugim rođacima, veći su izgledi da će vam i brak biti sretniji. Osim toga, bake i djedovi će vam biti od velike pomoći kad poželite provesti nekoliko sati ili dana bez djece.
5. Ne podcjenjujte jedno drugo
Važno je da uvijek znate kako je vaš partner ponosan na vas i da vas voli kakvi jeste. Ako vas iznevjeri, vaše će samopouzdanje biti ozbiljno poljuljano.
6. Budite tolerantni
Svi bismo željeli da naš partner bude idealan i da shvati naše želje i potrebe bez da ih izgovorimo. Ali, nemojte inzistirati samo na svom scenariju bračnog života, nego pokušajte pronaći kompromis koji zadovoljava oboje.
7. Ne flertujte
Neki vjeruju da preljub učvršćuje brak, ali to je alibi rođenih preljubnika. Flertovanje, a osobito preljub, izaziva ozbiljne probleme i uništava povjerenje.
8. U dobru i zlu
U svakom braku ima i uspona i padova, ali sretni parovi pomažu jedno drugome da sve prebrode. Najvažnije je da se osjećate kao ekipa, u dobru i zlu, te da jedno u drugome izazovete trajni osjećaj zaštićenosti od ostatka svijeta.
Шта сте били у прошлом животу, а каква вас судбина прати у овом
30.10.2012 06:35 | zena.blic.rs
Прије неколико година др Константин Котротков, професор информатике, рачунарства и биофизике на санктпетербуршком државном универзитету информационих технологија, механике и оптике, успио је да сними промјене у људском тијелу у тренутку смрти. Његов тим и он доказали су да енергетски облик тада напушта организам, а Коротков се усудио да га назове људском душом, која, тврди руски научник, преживљава смрт и поновно се рађа у новом тијелу у слиједећем животу.
Мада званична наука недвосмислено пориче овакве тврдње, експерименти др Котроткова први пут у историји успјели су да окултно приближе емпиријском. Дакле, ако реинкарнација ипак постоји, сазнајте шта сте по вјеровањима предака некад били ви.
ТРАГАЧИ ЗА СРЕЋОМ Годиште: 1927, 1936, 1945, 1954, 1963, 1972, 1981, 1990, 1999, 2008, 2017. Прошлост У прошлом животу били сте цар, краљ, владар или сте припадали високом племству. Садашњост Просперитет вам стално измиче. У другој половини живота имаћете више среће и на крају – бићете задовољни судбином. Страствено волите супротни пол, али нисте промискуитетни. На свим пољима трагате за срећом и дубоким задовољствима.Склони сте депресији. Будућност Слиједећи живот провешћете у планинама као самотњак или екстремни спортиста.
Прошлост У претпрошлом животу били сте син демона, а у прошлом канибал. Проводили сте много времена лутајући кроз свијетове. Садашњост Могуће је да ћете бити писац SF или хорор романа. Имате јаку харизму и могли бисте постати политичар, говорник или водитељ. Говорите мало али оштро, а због својих необичних назора често ћете се сретати са завишћу и мржњом. Будућност У паралелном универзуму бићете дух или приказа, а у овом монах.
УМЕТНИЦИ Годиште: 1925, 1934, 1943, 1952, 1961, 1970, 1979, 1988, 1997, 2006, 2015 Прошлост У неком од прошлих живота били сте диктатор који је погубио хиљаде људи, затим сте били канибал и, напослијетку, слон. Садашњост Никад вам није доста пара, моћи, славе… Неодлучни сте и амбивалентни. Могуће је да ћете имати неколико бракова. Чувајте се људи које сте понижавали, у неком од наредних живота они би могли да се обогате и освете вам се. Будућност У неком од слиједећих живота бићете умјетник.
Прошлост У прошлом животу били сте конкубина императора. Садашњост Често ћете се осјећати као робиња љубави. Подносите велике жртве због партнера. Поуздан сте пријатељ и поштен, добар човјек. Ипак, склони сте негативној перцепцији стварности, па сте зато понекад цинични или заједљиви. Будућност У наредној реинкарнацији бићете фото-модел.
НАУЧНИЦИ Годиште: 1923, 1932, 1941, 1950, 1959, 1968, 1977, 1986, 1995, 2004, 2013 Прошлост У свакој претходној инкарнацији владали сте великим знањем, а срећа вас је чекала у земљи у којој сте били рођени. Садашњост Предстоје вам велики успјеси на пољу науке или у некој интелектуалној делатности. Ријетко сте задовољни резултатима свог рада јер сте перфекциониста, али зато несебично помажете другима да остваре успјех. Будућност У слиједећем животу бићете принц.
АСТРОЛОЗИ Годиште: 1922, 1931, 1940, 1949, 1958, 1967, 1976, 1985, 1994, 2003, 2012 Прошлост Обдарени јаким умом и интуицијом, некада сте били астролог, маг или врач. Садашњост Имаћете много пријатеља и љубавника. Добри сте према другима, а заузврат добијате незахвалност. Ваш наступ је одбојан, али је зато ваша душа чиста. Тешко одржавате озбиљне односе, а лако улећете у авантуре. Ваша случајна предсказања су тачна. Будућност Бићете велики научник или астролог.
ГОРДИ ЉУДИ
Годиште: 1921, 1930, 1939, 1948, 1957, 1966, 1975, 1984, 1993, 2002, 2011 Прошлост Били сте или полубог или свирепи горски дух. Отуда је у вама било гнијева и агресије. Садашњост Добићете све што будете хтјели, укључујући и власт коју ћете изгубити због издаје. Увијек ћете имати снаге да оно што сте једном постигли постигнете поново. За вас је карактеристична тежња да мијењате традицију, рушите правила и помјерате границе. Будућност У слиједећем животу бићете монах, аскета који се чврсто држи правила.
Прошлост Прије два живота били сте војник варварин, а потом сте се родили као умјетница. Садашњост Омиљени сте у друштву богатих и моћних, па вам помоћ долази са свих страна. Доброг сте здравља. И кад се разболите, оздравите брзо. Чак ни ваша лоша дјела немају снагу да изазову казну. Богови увијек стају у вашу заштиту. Веома сте интелигентни и талентовани. Будућност Слиједећи пут бићете вајар или духовник.
ИСЦЕЛИТЕЉИ Годиште: 1919, 1928, 1937, 1946, 1955, 1964, 1973, 1982, 1991, 2000, 2009 Прошлост У животу прије овог били сте дијете божанства медицине. Садашњост Морате бити љекар или неко ко помаже другима. Ако слиједите своју судбину, живот ће вас наградити благостањем, ако бјежите од обавеза које вам је небо дало, пријатељи ће се окренути против вас. И богатство ће бјежати од вас. Будућност Ако будете у складу са судбином, родићете се као покровитељ исцијелитеља.
U Republici Srpskoj od završetka rata do danas samoubistvo je izvršilo više od 5.200 ljudi! Dve trećine samoubica su muškarci između 50 i 60 godina, a najveći broj samoubistava motivisan je teškim imovinskim stanjem.
ZASTRAŠUJUĆA STATISTIKA U RS se svakog dana neko ubije
Prema podacima do kojih je dugogodišnjim istraživanjem fenomena suicida došao Željko Zorić, diplomirani pravnik za bezbednost i kriminalistiku iz Banjaluke, u RS se svake godine prosečno ubije oko 350 ljudi. Iako je, prema njegovim rečima, Srpska zbog hroničnog problema suicida od Dejtona do danas ostala bez gotovo celog jednog gradića veličine Čajniča ili Lopara, na ovim prostorima još ne postoji nijedna specijalizovana ustanova koja bi pomogla ljudima s izraženim samoubilačkim nagonom.
Država ne pomaže
- Problemom suicida se još niko ozbiljno ne bavi. Osim što ne pridaje dovoljno pažnje ovom zastrašujućem sociopatološkom fenomenu, država ni na koji način ne pomaže porodicama koje su pogođene samoubistvom bliskog srodnika - kaže Zorić. Ističući da je dugogodišnjim proučavanjem policijskih statistika i biografija ljudi koji su sami sebi oduzeli život uspeo da dođe do „profila" prosečnog samoubice u Srpskoj, Zorić navodi da u najrizičniju grupu spadaju muškarci srednjih godina, kao i da je siromaštvo najčešći uzrok samoubistva. - Prema podacima MUP-a RS od 1995. do 2005. godine u Srpskoj se ubilo 3.598 ljudi, a od 2005. do kraja 2011. još 1.646. Od tog broja, dve trećine su muškarci između 50 i 60 godina. Najčešći način na koji sebi oduzimaju život je vatrenim oružjem i vešanjem, dok žene pretežno pribegavaju trovanju, skoku sa visine i utapanju. Interesantno je da su za razliku od muškaraca, koji čine dve trećine samoubica, žene češće pokušavale da se ubiju. Od ukupnog broja neuspelih samoubistava, čak dve trećine pokušale su žene - kaže Zorić.
On takođe otkriva još neke zanimljive detalje do kojih je došao istraživanjem fenomena suicida, poput onog da je broj samoubistava primetno veći početkom proleća, da se na ovaj očajnički potez u znatno većem broju odlučuju ljudi u gradovima nego u selima, ali i da je posebno alarmantan podatak o porastu broja maloletnika i mlađih ljudi koji su rešili da dignu ruku na sebe. - U RS je za prvih osam meseci ove godine samoubistvo izvršilo četvoro dece mlađe od 18 godina i čak 11 mladih od 18 do 20 godina! Kod ovako mladih osoba primetno je da dižu ruku na sebe uglavnom zbog bizarnih razloga kao što su loše ocene u školi, neuzvraćena ljubav ili neodlazak na ekskurziju. Ovaj poslednji razlog je, opet, usko povezan s onim zbog čega se i stariji sve češće odlučuju na suicid, a to je loše imovinsko stanje. Iako su različita oboljenja, psihičke traume, alkoholizam, narkomanija i postratne traume najčešći zvanični razlozi za samoubistvo, osnovni uzrok u najvećem broju slučajeva je teško siromaštvo, zaključuje Zorić.
Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju PRESS-a
(VIDEO) Horor u crkvenoj komuni - Ubio štićenika zbog droge
U Jadranskoj Lešnici u opštini Loznica, u
ponedeljak oko 22 časa u svom dvorištu u Centru za odvikavanje od droge,
posumnjavši da je štićenik Nebojša Zarubac (39) iz Valjeva uneo drogu,
protojerej Branislav Peranović (55) zadao mu je udarac šipkom u predelu
glave i usmrtio ga na licu mesta
Peranović je uhapšen i određeno mu je policijsko zadržavanje do 48 sati
zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo ubistva. "Sumnja
se da je Branislav P. u ponedeljak, 6. avgusta, oko 20.30 sati lišio
života N. Z. (39) iz Valjeva", navodi se u saopštenju Policijske uprave
Šabac. Posle isteka mere zadržavanja Peranović će, uz krivičnu
prijavu, biti priveden na saslušanje istražnom sudiji Višeg suda u
Šapcu. Slobodan Velisavljević, istražni sudija u Šapcu angažovan na
tom slučaju, precizirao je da je štićenik nađen mrtav u pomoćnoj kući
koja je u vlasništvu Peranovića. "Obdukcija je u toku i danas ćemo
utvrditi da li je smrt nastupila zbog povrede nanete tupim predmetom u
glavu ili je nešto drugo u pitanju. Štićenik je u centru bio duže od
šest meseci", rekao je Velisavljević. Kuća u kojoj je telo nađeno udaljena je od "Centra za odvikavanje" dva kilometra, ukazao je Velisavljević.
Branislav Peranović u Centru "Sretenje"
Protojerej Branislav Peranović javnosti
je postao poznat 2009. godine kad se pojavio snimak iz Rehabilitacionog
centra za lečenje narkomana "Crna Reka", gde je bio upravnik. Na tom
snimku vidi se kako on i njegov saradnik tuku svoje štićenike lopatama i
pesnicama.
Pre
tri godine protojerej Peranović se pravdao da je dolazak u Centar
dobrovoljan, a da se sila povremeno primenjuje. Njegove metode
podržavali su i neki roditelji čija su deca bila u Crnoj Reci. U
Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Beogradu kažu da ne postoji
razlog za lečenje van državnih ustanova. Pre nekoliko godina, načelnica
te bolnice bila je u Crnoj Reci i kaže da joj se uopšte nije svidelo ono
što je tamo videla. "Ja sam se tada se pitala ko to dozvoljava i
dalje toleriše. Posle toga je naišao onaj snimak o batinanju i tu sam
očekivala da će društvo i onaj ko je merodavan, a ja ne znam ko je
merodavan, da preduzme neke mere. Ali nažalost ne da nisu preduzete
mere, nego je došlo do ove tragične situacije", ističe dr Jasna Daragan
Saveljić. "Ovo je najtragičniji način da se pokaže da nasilje nije i
ne može biti lek ničemu, i još jedna opomena da ni roditelji ni država
ni društvo ne mogu te ljude koji su zapali u stravičnu životnu situaciju
i postali zavisnici gurnuti negde i očekivati da će neko prljav posao
završiti za njih", ističe Zaštitnik građana Saša Janković. Iako je,
posle obelodanjivanja snimaka batinanja, Zaštitnik građana podneo
krivične prijave protiv 9 osoba iz tog centra, Tužilaštvo ga je
obavestilo da u sedam slučajeva nema osnova za krivično gonjenje.
Sinod
Srpske pravoslavne crkve zatražio je od tadašnjeg vladike Artemija da
Centar raspusti, a protiv Peranovića pokrene crkveno-sudski postupak.
Peranović je ubrzo smenjen sa mesta upravnika, a Opštinsko tužilaštvo u
Tutinu podnelo je optužnicu protiv njega za krivično delo mučenja i
nasilja. Sud je dan po podizanju optužnice odlučio da Peranoviću nije
potreban pritvor. Suđenje je krajem prošle godine završeno i čeka se
presuda tutinskog suda. Peranović je 2010. godine došao u
Jadransku Lešnicu (mesto se naziva još i Jadarska Lešnica), gde je
postao upravnik Centra za odvikavanje od bolesti zavisnosti "Sretenje".
Na sajtu "Sretenja" navodi se da je taj centar nastao je izdvajanjem od
duhovno-rehabilitacionog centra "Crna Reka" i da "svoju humanu delatnost
obavlja pod nadležnošću Eparhije Šabačke i Srpske Pravoslavne Crkve". "Rad
Centra sprovodi se pod upravom protojereja Branislava Peranovića.
Programi po kojima se lečenje obavlja, formirani su na osnovu preko
petnaest godina bogatog radnog iskustva, sa više od hiljadu zavisnika,
kao i duševnih bolesnika", piše na sajtu www.sretenje.org. Organizacija
za borbu protiv narkomanije "Izlazak" saopštila je da je ubistvo
štićenika u Jadranskoj Lešnici nastavak nestručnog i nehumanog odnosa
prema zavisnicima. Ta organizacija, koju čine bivši zavisnici, ocenila
je da država i odgovorne službe nisu do kraja ispitale "slučaj Crna
Reka", te je sinoćno ubistvo "posledica onoga što se moglo naslutiti".
Episkop Irinej: I SPC snosi odgovornost
Vladika bački Irinej, koji je i glasnogovornik Sinoda SPC, kaže za
RTS da ovde nije reč o incidentu, već "o tragičnom i neoprostivom
zločinu". "Radi se o direktnom čovekoubistvu. Najtragičnije je što je
vinovnik tog zločina svešteno lice. Od te tužne činjenice ne možemo
pobeći", kaže vladika bački. Napominje da se tako nešto retko dešava,
"jednom u hiljadu godina" i ističe da će "Crkva preduzeti sve što treba
i sve što može". Kada pravosudni organi utvrde sve činjenice, biće
pokrenut i crkveno-sudski postupak kako bi Peranović bio lišen
svešteničkog zvanja ili, čak, isključen iz crkvene zajednice. Vladika
Irinej napominje da je Sinod još 2009. naredio da se protiv Peranovića
pokrene postupak, ali je tadašnji nadležni episkop Artemije odbio to da
uradi. Peranović se, kako kaže, pod nerazjašnjenim okolnostima ponovo
obreo na istom poslu, iako se "pokazao kao nasilnik, a ne kao
terapeut". "Neposredno je odgovoran samo on i niko drugi. Posredno
smo odgovorni svi bez izuzetka u našem društvu i u našoj zemlji, i u
crkvi i u državnim strukturama što je on uopšte imao mogućnost da
nastavi da se bavi tom delatnošću", ističe episkop Irinej. Centar
"Sretenje" bio je Peranovićev "privatni projekat" koji je, kako
objašnjava vladika bački, imao "generalni blagoslov" Eparhije šabačke. Vladika Irinej smatra da bi "po kratkom postupku" trebalo ukinuti sve centre koji ne rade u saradnji sa državnim organima. Kao
pozitivan primer, vladika je naveo projekat "Zemlja živih" u manastiru
Kovilju, u kojem se radi u saradnji sa lekarima i koriste se isključivo
proverene crkvene i medicinske metode.
Saopštenje Eparhije šabačke
Eparhija šabačka saopštila je da je sa velikim
žaljenjem i bolom primila vest da je noćas na tragičan način izgubio
život štićenik kampa za lećenje zavisnosti u Joševi (kod Jadranske
Lešnice). "Organi Eparhije, sa velikim poverenjem, budno prate korake
o preduzimanju mera istrage koju vrše nadležni organi Republike Srbije i
čim dođe do relevantnih podataka i činjenica, Crkveni sud Eparhije
šabačke će preduzeti mere u svojoj nadležnosti", navodi se u saopštenju
koje je objavljeno na sajtu Eparhije šabačke. "Duboko žalimo za izgubljenim životom i upućujemo najiskrenije saučešće porodici upokojenog štićenika", ističe se u saopštenju.
Komitet pravnika za ljudska prava optužuje državu
Komitet
pravnika za ljudska prava smatra da je država "direktno odgovorna" za
smrt Nebojše Z. (39) u Centru za odvikavanje od droge u Jadranskoj
Lešnici kod Loznice. "Nekoliko godina unazad javnost i državne
institucije bile su upoznate sa radom nelegalnih centara u kojima je
postojala organizovana tortura nad zavisnicima od narkotika", ukazala je
ta nevladina organizacija. Komitet pravnika za ljudska prava smatra
da je država organizovanu torturu nad zavisnicima od droge svela na
"odgovornost jedne ličnosti i postupak protiv Branislava Peranovića". Kako
je navedeno, taj postupak protiv Peranovića je neefikasan i ne vodi
uklanjanju sistemskih i najtežih povreda ljudskih prava. Podseća se da se protiv Peranovića već tri godine vodi sudski postupak, a da nema presude suda u Tutinu. Sveštenik Branislav Peranović javnosti je postao poznat 2009. nakon prebijanja štićenika u Rehabilitacionom centru "Crna Reka". Snimak
prebijanja štićenika u "Crnoj Reci" objavljen je na Jutjubu
(youtube.com) i njemu je zbog toga suđeno. Štićenici su tada prebijani
lopatom.
Beta
Centar danas napustilo oko 50 štićenika
Štićenici
Centra za odvikavanje od bolesti zavisnosti "Sretenje u Jadranskoj
Lešnici, kod Loznice zaputili su se danas svojim kućama, uznemireni
ubistvom koje je tu počinjeno, a porodica osumnjičenog upravnika tog
kampa, protojereja Branislava Peranovića, otišla je kod rođaka. Kako
Tanjug saznaje na licu mesta, po većinu korisnika Centra za odvikavanje
danas su došli roditelji i bliža rodbina da ih odvezu iz te ustanove,
nakon što je Peranović, kako se sumnja, sinoć udarcem šipkom, u predelu
glave, usmrtio štićenika Nebojšu Zarubca (39) iz Valjeva, Kamp, koji je
čitavog dana pod nadzorom policije, napustila je i Peranovićeva supruga
sa decom, koja nije bila raspoložena da razgovara sa novinarima, a
podatke u vezi sa tragičnim događajem u Centru za odvikavanje ubuduće će
iznositi protojerejev advokat. O ubistvu i aktivnostima Centra
"Sretenje nisu želeli da pričaju ni Peranovićevi saradnici, koji su sa
njim sprovodili metode za koje su smatrali da mogu da izleče zavisnike
od droge, a prema ranijim saznanjima, one su povremeno podrazumevale i
fizičko kažnjavanje. Centar u Jadranskoj Lešnici, koji je oko tri
kilometra udaljen od puta prohodnog za putničke automobile, pokrenut je
2010. godine, kada je protojerej postavljen za upravnika, a osnivanje
tog kampa pri Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve usledilo je
nakon raspuštanja takve ustanove u Crnoj Reci, rekli su Tanjugu ljudi
bliski Peranoviću, a koji su želeli da ostanu anonimni. Prema tim
izvorima, otvaranje kampa u Jadranskoj Lešnici odobrio je episkop
šabački Lavrentije, a metode odvikavanja od droge davale su dobre
rezultate. U tom Centru pre incidenta bilo je smešteno oko 50 štićenika iz Srbije i Republike Srpske. Pravoslavni
centar za lečenje bolesti zavisnosti "Sretenje" svoju "humanu
delatnost" obavlja pod nadležnošću Eparhije šabačke i Srpske pravoslavne
crkve, stoji na internet sajtu www.sretenje.org Na sajtu tog centra
navodi se da je centar nastao izdvajanjem od centra Crna reka i da
Sretenjem upravlja Peranović, kao i da su programi lečenja formirani na
osnovu više od 15 godina "bogatog radnog iskustva" sa više od 1.000
zavisnika i duševnih bolesnika. Peranović je od 2009. godine poznat
javnosti zbog snimka koji je kružio internetom, na kome se vidi kako on i
njegov saradnik udarcima lopatom i pesnicama kažnjavaju korisnike
duhovno-rehabilitacionog centra u Crnoj Reci. Peranović je ubrzo
smenjen sa mesta upravnika, a Opštinsko tužilaštvo u Tutinu podnelo je
optužnicu protiv njega za krivično delo mučenja i nasilja. Sud je dan
po podizanju optužnice odlučio da Peranoviću nije potreban pritvor.
Suđenje je krajem prošle godine završeno i čeka se presuda tutinskog
suda.
"Izlazak": Bolesti zavisnosti tretirane stihijski
Tragični
događaj u Jadranskoj Lešnici samo je nastavak nestručnog i nehumanog
odnosa prema zavisnicima u rehabilitacionom centru "Crna Reka", na koji
je javnost bila upozorena još pre tri godine, saopštila je danas
organizacija za borbu protiv narkomanije "Izlazak". Na žalost država i
odgovorne službe, nisu mogle ili nisu htele, da taj slučaj ispitaju do
kraja, tako da je sinoćni događaj bio samo posledica onoga što se moglo
naslutiti, navodi se u saopštenju "Izlaska". Iz te organizacije tvrde
da se problem bolesti zavisnosti u Srbiji još tretira stihijski, bez
jasnih smernica i akcionog plana, koji će ovu oblast dovesti u red.
Nadamo se da će ovaj tragični gubitak mladog ljudskog života, konačno
alarmirati sve službe koje se bave ovom problematikom, da problem
narkomanije stave na visoko mesto prioriteta, kojim se naša država treba
baviti, poručili su u "Izlasku".
Tanjug
Ministarstvo zdravlja: Ispitećemo delatnost centra Sretenje
Ministarstvo
zdravlja ispitaće podatke u vezi sa statusom i delatnošću Pravoslavnog
centra za lečenje bolesti zavisnosti "Sretenje" Branislava Peranovića,
osumnjičenog da je udarcem šipkom u glavu ubio štićenika Nebojšu Z.
(39), rečeno je danas agenciji Beta u ministarstvu. "Ističemo da se
takozvani Centar za odvikavanje od droge u Jadranskoj Lešnici kod
Loznice ne nalazi u registru izdatih saglasnosti za obavljanje
zdravstvene delatnosti", naveli su u Ministarstvu. Lečenje bolesti
zavisnosti se može obavljati isključivo u zdravstvenim ustanovama
državnog, odnosno privatnog sektora, kojima je zdravstvena inspekcija
izdala dozvolu za rad, rekli su u Ministarstvu zdravlja. "Zdravstvena
inspekcija Ministarstva zdravlja kontroliše sve zdravstvene ustanove i
druge oblike zdravstvene službe koje obavljaju zdravstvenu delatnost,
odnosno poseduju dozvolu za obavljanje te delatnosti", objasnili su u
ministarstvu. Uslovi koje zdravstvena ustanova mora da ispuni da bi
se bavila lečenjem bolesti zavisnosti regulisani su Zakonom o
zdravstvenoj zaštiti, a bliži uslovi u pogledu kadra, opreme, prostora i
lekova Pravilnikom o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene
delatnosti u zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima zdravstvene
službe. Pacijenti oboleli od bolesti zavisnosti leče se i na
psihijatrijskim odeljenjima zdravstvenih ustanova, a na primarnom nivou u
domovima zdravlja. Takođe, više od 1.000 pacijenata leči se u
Specijalnoj bolnici za lečenje bolesti zavisnosti u Beogradu, kao i u
sedam ustanova u privatnoj praksi, objasnili su u Ministarstvu.
Loznica/ Šabac/ Beograd 10. 08. 2012
PRESS
DA LI JE OVO MOGUĆE U 21. VEKU: KOMUNA JAČA OD DRŽAVE - PORODICA SVEŠTENIKA BATINAŠA, U KOJOJ JE PETORO DECE STARIH OD SEDAM DO 22 GODINE, ŽIVELA ODSEČENA OD SVETA
Hram strave - Pop ubica zabranio deci da idu u školu
Odbio čak 200 poziva da decu upiše u školu, išao zbog toga na sud i platio silne kazne, ali je ipak na kraju bilo po njegovom ....
Nijedno od petoro dece sveštenika Branislava Peranovića (54), koji je na smrt pretukao štićenika Centra za odvikavanje od droge Nebojšu Zarupca (39), nikada nije išlo u školu. On ima dvojicu sinova - Petra (22) i Vasilija (10) i tri ćerke - Anu, Marinu i Mariju, od kojih najmlađa ima sedam godina.
Peranović je u Srbiji, u 21. veku, odbio čak 200 poziva da decu upiše u školu, išao je zbog toga i na sud i platio ko zna koliko kazni. Ipak, deca su rasla izolovana od sveta, osakaćena za ceo život, prepuštena samovolji oca koji im, kako Press saznaje, čak nije dozvoljavao ni da jedu meso i hranio ih je uglavnom pečurkama i još nekim povrćem.
Sveštenikov bliski prijatelj otkriva za Press da je on odluku da svoju decu ne pušta u školu pravdao nepoverenjem u naš obrazovni sistem koji, kako je govorio, ne štiti mlade ljude od lošeg društva i ostalih iskušenja.
Svoju decu nije tukao
- Bio je jači i od države i od policije u Loznici. Svakom drugom bi za tako nešto oduzeli decu, a njemu nije smeo svako ni da uruči poziv da deca krenu u školu. Njegova supruga Milanka je bila zadužena za obrazovanje dece. Ona je kupovala knjige i učila sa njima ono gradivo koje je za njihov uzrast. Milanka je, kao i Branislav, koji je rodom iz Teslića, inženjer agronomije. Deca su bila isključivo njena briga, a on se bavio štićenicima. Uveče kad dođe kući, ona mu je podnosila izveštaj o svemu što se tiče dece i kuće. Prema deci, koliko ja znam, nije bio nasilan, ali oni su ga se ipak bojali i njegova reč bila je za njih zakon - otkriva naš sagovornik.
On priznaje da već dugo zna da Peranović ima problem u ponašanju:
- Pitao sam ga zašto tuče štićenike, ali od njega sam uvek dobijao isti odgovor: „Batina je jedini lek za narkomana." Onda sam posle nekog vremena shvatio da on ima jaku sadističku crtu u karakteru.
Njemu se ispovedao - Raščinjeni vladika potvrdio za Press da je bio duhovni otac svešteniku iz Crne reke
Artemije: Moraju li batine, Peranoviću Peranović: Bez batina nema ni kampa
Raščinjeni vladika Artemije bio je duhovni otac Branislava Peranovića. On ga je ispovedao, savetovao i štitio otkriva za Press sveštenik J. G., koji je sa Peranovićem službovao u manastiru.
Raščinjeni vladika Artemije juče je potvrdio Pressu da je do 2009. godine bio duhovni otac Branislava Peranovića.
- Da, dolazio je kod mene i ispovedao se, može se reći da sam ja bio njegov duhovni otac. Nakon 2009. smo se ponekad sretali, ali nismo se sastajali, niti je dolazio kod mene. Znao sam šta radi u Crnoj reci, ali nisam znao kako to radi - rekao je Vladika za Press.
Sveštenik J. G. kaže da je Branislav Peranović mogao da radi šta hoće dok je Artemije bio episkop raško-prizrenski.
- Vladika Artemije i Peranović su imali jako blizak odnos. Episkop je u njega imao potpuno poverenje. Znao je za batinjanje štićenika u centru i sećam se da ga je nekoliko puta pitao:"Da li baš moraju batine, Peranoviću?" Na to mu je ovaj odgovarao: „Vladiko, ako nema batina, nema ni kampa." Onda bi Artemije samo odmahnuo rukom i razgovor na tu temu bi bio završen. Vladika ga je voleo zbog njegove harizme i načina na koji se ophodio prema ljudima pa mu je sve tolerisao - batinanje, motore, alkohol... - kaže naš sagovornik.
Naš sagovornik navodi da je Peranović voli motore (vlasnik je „ harli dejvidsona"), borilačke veštine, društvo i kafanu:
- Milanka je sedela kod kuće, a on je živeo svoj život. Znao je i da popije, naročito je voleo špricer. Branislav se uopšte nije ponašao kao pop, dok je Milanka prava popadija, iskreni vernik, potpuno posvećena deci i kući.
Ivan Alimpić, takođe bliski Peranovićev prijatelj, čija je kuća nedaleko od njegove, ima nešto drugačiju priču:
- Kompletna porodica je obrazovana. Žena mu je fakultetski obrazovana, radila je u zadruzi, a sada radi u jednoj osiguravajućoj kući. Deca su mu prepametna. Istina, nisu išla u državnu školu. Jedna ćerka mu je instruktor jahanja u Šapcu, dok je mali Vasilije muzički obrazovan. Ne možete da verujete kako to dete svira i peva - priča Alimpić.
Priseća se da je Peranovića upoznao u Banjaluci početkom devedesetih.
- Sećam se da je u jednom periodu u Radovašnici jeo gljive i šumske plodove i sedeo nad knjigom. To što pričaju da su mu deca odrasla na istoj hrani, moguće je u slučaju najstarijeg sina, jer je to bilo ratno vreme. Peranović je veliki humanista - kaže Alimpić, svestan ipak da je Peranović preterao:
- Ako ova čaša prima dva decilitra, u nju ne možete sipati pet. Verujem da je to bio splet nesrećnih okolnosti.
Tragedija koja se u ponedeljak dogodila u „Sretenju" podelila je i meštane Jadarske Lešnice, gde je Peranović živeo sa porodicom i držao Centar za odvikavanje.
- Žena mu je dolazila u prodavnicu. Jedan od sinova je stalno bio na motoru, a jedna ćerka je stalno jahala konja. On je retko kad komunicirao sa nama. Nismo birali mi njega, ni on nas - pričaju nam.
Sin svira u grupi „Obrnuta terapija"
Petar, 22-godišnji sin i najstarije dete Branislava Peranovića, basista je hard-kor grupe simboličnog imena „Obrnuta terapija". U jednoj od pesama, pod nazivom „Mrzim te", kao gost peva i sveštenikov mlađi sin Vasilije. Prenosimo deo stihova iz jedne od nekoliko pesama ove grupe dostupnih na Jutjubu...
„Alfa i Omega, početak i kraj. Tvoje oči su žar vatre boga svemoćnog. Ti znaš njihove radnje, ti znaš gde oni stanuju, ništa se ne može sakriti da se ne može pronaći. Tvoja apokalipsa je blizu, lije iz truba anđela."
Ekipa Pressa uspela je juče da uđe u Peranovićev centar „Sretenje". Dvokilometarski put od sela Joševa do centra bio je gotovo prazan. Na raskrsnici, 500 metara od centra, i dalje stoji traktor kao barikada. On je igrom slučaja bio pomeren, pa smo ušli u Peranovićevu državu u državi. Centar i dalje radi. U dvorištu zatičemo desetak momaka, što štićenika što Peranovićevih ljudi. Na ulazu tabla na kojoj piše: „Pod duhovnim vođstvom Šabačke eparhije - Centar Sretenje" i u gornjem desnom uglu SPC. U centru su isprva bili raspoloženi za priču, ali su posle konsultacija sa najstarijim Peranovićevim sinom odustali.
- Centar radi kao što vidite. Jutros je postavljen duhovnik. Zarubac je imao hepatitis C i uništenu jetru - rekli su nam Peranovićevi ljudi i onda nas zamolili da odemo.
Liturgija na imanju
Koliko smo mogli da vidimo, oni se nadaju da će centar nastaviti da radi. Od štićenika smo čuli da poste svake srede i petka i na liturgiju idu u malu crkvu na Peranovićevom porodičnom imanju, dva kilometra od centra. Otišli smo i do te kuće, ali su nas Peranovićevi sinovi zamolili da odemo:
- Ovo je velika tragedija za nas. Udaljite se, ovo je privatan posed - kratko su dobacili.
Podeljeno je i sveštenstvo u Šabačkoj eparhiji. Episkop šabački Lavrentije, pod čijim blagoslovom je centar „Sretenje" radio, privremeno je zabranio Peranoviću sveštenodejstvo do okončanja krivičnog postupka. Ali ima i onih koji i dalje podržavaju Peranovića.
- Otac Branislav je broj jedan što se tiče lečenja narkomana. Za ono što je on radio treba snage i volje, to ne može svako da podnese psihički. Pogledajte šta se sada dešava, imamo na slobodi 50 ljudi koji su se lečili kod Peranovića, a pitam se koliko će proći da nekome od njih održimo opelo - kaže šabački sveštenik Vojislav Petrović.
Više javno tužilaštvo u Šapcu juče je podnelo zahtev za pokretanje istrage protiv Peranovića. Delo koje mu se stavlja na teret okvalifikovano je kao teško ubistvo.
Otac žrtve poručio: Goniću monstruma u mantiji dok sam živ
Peranović mi je ubio sina jedinca! Te kobne noći tukli su ga prvo Mrvica i Keba u prostorijama centra, onda u dvorištu, da bi ga na kraju odveli do sveštenika da ga dokrajči u njegovoj kući, rekao Miloš Zarubac iznad sinovljevog groba.
Nebojša Zarubac, koga je sveštenik Branislav Peranović ubio, sahranjen je juče u rodnom selu Batalage kod Koceljeve. Kako prenosi sajt Telegraf.rs, otac ubijenog Miloš Zarubac na sahrani je poručio da za smrt svog sina krivi sveštenika. On je rekao da postoje svedoci zločina i da će Peranovića goniti dok god za to ne bude kažnjen!
- Tukli su ga drvenom motkom i pajserom, nekoliko puta vraćali u svest, pa iznova tukli. Nasilnici su potom prali tragove - rekao je on.
Otac pokojnog narkomana navodi da Nebojša te noći kada je ubijen nije bio pod dejstvom narkotika, već da je od popa tražio da ga pusti kući.
- Javili su mi iz centra da mi je sin mrtav, rekli su da je došlo do svađe sa sveštenikom Branom, te da ga je pop u svađi slučajno udario - kaže on.
On dodaje da je i ranije bio zabrinut zbog metoda koje su u centru koristili, da je to rekao i Nebojšinoj majci, bivšoj supruzi Milici Lukić.
- Ali ona mi je tada rekla da je meni lako „jer nisam ga ja rodio" - kaže Miloš Zarubac.
Meštani pričaju da je ubijeni imao tri nevenčane supruge. Sa prvom, Natašom iz Valjeva, ima sina Nikolu (18), sa drugom, Vesnom iz Beograda, sina Uroša (16). U vanbračnoj zajednici sa Bojanom iz Valjeva, sa kojom je živeo poslednjih godinu, prema pretpostavkama njegove sestre Nevene dobio je trećeg sina u noći kada je ubijen.
Supruga Vesna je došla na sahranu sa sinom Urošem. Odevena u crninu, donela je cveće i Nebojšinom ocu Milošu Zarupcu izjavila saučešće, ali je fotografima odmah po ulasku u dvorišteodbrusila: „Bez slikanja!" i odbila da daje izjave. Sahrani nije prisustvovao niko od zaposlenih u Centru za odvikavanje. Miloš Zarubac je potvrdio da ga je supruga sveštenika Peranovića nazvala telefonom i pitala ga da li štićenici smeju da dođu.
- Rekao sam joj da mogu da dođu, ali da ja ne mogu da im garantujem bezbednost - tvrdi Miloš Zarubac.
Ovaj čovek, čiji smo lik
mogli videti na TV, pre nekoliko godina,a koji liči na monstruma, već
tada je bio optužen za zlostavljanje štićenika,pa je trebao biti
sklonjen sa tog mesta.Ko će sad da odgovara zbog tog propusta?Ja se ovde
ne stavljam u zaštitu narkomana.Naprotiv.Strašno je bilo gledati kako
ovaj monstrum udara mlade ljude sa lopatama i nikom ne odgovara.Zar ne
postoji nikakva druga metoda?Monstruma osuditi na maksimalnu kaznu
zatvora, a u Centar za odvikavanje postaviti normalnog i humanog čoveka
koji će imati razumevanja i znanja za prevaspitavanje i odvikavanje
narkomana od droge.
Tako je to kada u jednoj
državi popovi leče narkomančine! Popovi su u politici, popovi
"leče",popovi daju blagoslov u ratu da se ubija i gine,popovi su uz
narod a skinuše kožu s leđa tom istom narodu kada je
krštenje,parastos,sahrana...! Nema većih lažova i manipulanata od
njih!!! Popovi su ti koji teraju narod od vere. Najteže je naći popa
koji veruje u Boga. Oni sebe nazivaju pastirima što znači da smo
mi,narod,ovce! Još pruži ruku,onu kojom samo uzima,da je poljubim!?!
Gledala sam protojereja
Peranovica na jednoj tribini.Mnogo mi je zao sto mu se to dogodilo.Sada
ce da cami u zatvoru zbog ubistva nekog ko je vec odavno mrtav.Narkomani
kojima je on pokusavao da pomogne svesno su prihvatili sve metode
lecenja pa i batine.Otac Branislav je sve pokusao da im pomogne,ali to
je posao Sizifa.Njima nema pomoci.Jednostavno ih treba pustiti da umru
od predoziranja.Zao mi je sto ce jedan veliki covek i duhovnik ispastati
zbog svoje zelje da pomogne onima koji to ni sami ne zele.
Ovo je konačan epilog
crkvenog ignorisanja nauke. Umislio čovek da batinama može da odvikava
od droge. On bolje zna od svih psihijatara i psihologa. On je to radio
po božjoj naredbi. Bog te naredbe ne potpisuje, pa da li je naredio ili
je ovaj slagao ispitaće crkveni sud. Ovaj civilni sud može i da se ne
meša. Bog vidi sve.
Ne podrzavam nasilje, daleko
bilo, ali narkomanija je vece zlo od bilo koje vrste nasilja. Pre bi
trebalo ovako da prodju oni koji prodaju drogu deci, ali drzava nema
sluha za obican narod. Kazne trebaju da budu 10 puta stroze i vratiti
smrtnu kaznu. jedini nacin da se iskoreni narkomanija. Samo otac
Branislav zna cega se sve nagledao i kakvih scena kriziranja mlade dece.
Verovatno je zbog toga odreagovao ovako. Ne znam sta da kazem osim da
je nekad motka iz raja izasla...
Када смо критиковали овог
изопштеног нечовјека указујући на погубност његовог болесног,
садистичког ума, његов погани однос према онима којима треба помоћ у
исто време су њихови родитељи вриштали на сав глас како је он премудар,
предобар, Богом дан.
Ево награде таквим родитељима:
Ви који сте заказали у вашој родитељској дужности, који сте вашу
децу препуштали другима откад су дошла на овај Свет, прво улици а потом
овом болесном манијаку!
Оде ваше дете Богу на истину, није ли то сјајно, нема га више да вас
нервира, да морате да бринете о њему, коначно сте ОСЛОБОЂЕНИ сваке
дужности, сваке обавезе.
Иако су жене на први поглед потпуно различите, постоји неколико детаља који су свим припадницама љепшег спола заједничке посебно када је ријеч о љубави, вези и партнеру.
Жене увијек лажу о цијенама Жене воле да уљепшавају себе и свијет око себе па не чуди како и рачун често пролази beauty третмане. Било да се ради о ципелама, хаљини, козметици, апсолутно све кошта барем 20 одсто више или мање од оног што жене кажу мушкарцима.
Жене често размишљају о сексу Општеприхваћена чињеница како су маштања резервисана само за мушки пол потпуно су неистинита. Наиме док они то чине често и успут, оне то раде на знатно суптилнији начин. Жене признају како маштају једном до два пута дневно али толиким интезитетом да кад затворе очи чини им се како је њихов вољени у том тренутку поред њих. Похвално зар не?
И жене осећају страх од обавеза Везивање и судбоносно "да" не изазива страх и несигурност само код мушкараца, наиме и женама се зноје дланови при помисли на сваки велики корак. Живот у двоје, брак, дjеца обавезе су које љепши пол тјерају до суза, у несаницу, изгладњивање или пак преједање. Жене воле праве мушкарце
Иако еманциповане, снажне, независне и успјешне жене модерног доба желе поред себе мушкарчину. Тако су тражени они који ће их штитити, знати преузети контролу над ситуацијом и који се не плаше да своју драгу разумију. Стога сви филмови, све бајке у којима он спашава њу пожељни су сценарији и данас, вијековима касније.
Жене скривају праву истину о бившем Иако ову табу тему није паметно отварати, осим након година стабилне везе када је бивши у сваком смислу престао бити пријетња, добро је знати како жене најчешће скривају праву истину о старој љубави. Наиме, на спомен бивших, већина жена се присећа с осмијехом, што говори довољно за себе.
Жене воле малу дозу љубоморе У тренуцима када је веза ушла у колотечину и он не примјећује вашу нову фризуру вријеме је да га просвјетлите. Кокетирање је најбезазленији начин који мушкарце доводи до лудила, а жене то добро знају и користе.
Жена пријатељици открива много више Она је ту увијек и била је и прије, зато, коме другом открити све пикантерије, новости и болне тренутке него пријатељици. Али не брините, иако вјерна и поуздана пријатељица не мора да зна баш све, толико колико ви мислите жене ипак не одају, осим тога помирите се и с чињеницом како нисте главна тема баш сваке поподневне или вечерње кафе.
Жене обожавају мушкарце с кецељом О да да, кад замочите руке у право суђе, промјените пелену или сервирате вечеру жене то знају да цијене и награде. Прошла су времена када су се послови дјелили на женске и мушке, а како већина вас данас не познаје физички рад, шта вам друго преостаје него да даљински замјените кутлачом. Награда ће брзо услиједити јер већина жена признаје како им је један од најсексипилнијих призора мушкарац у кухињи
Pušači koji žele da ostave cigarete, a ne
uspevaju u tome trebalo bi da posete Prijedorčanina Budimira Đerića (46)
koji je hipnozom od pušenja „izlečio“ više od 300 ljudi! Na isti način
kod njega su ozdravile i desetine kockara, tabletomana i alkoholičara.
Ovaj hipnotizer tvrdi da tretman za ostavljanje cigareta u proseku traje 30 minuta. -
Međutim, važno je da klijent želi da ostavi cigarete. Ako u pripremi
otkrijem da je u pitanju nagovor supruge ili želja da se uštedi, uljudno
ću ga odbiti jer nije došao svojevoljno i s pravim ciljem. Doduše, i
tada mogu da ga oslobodim pušenja, ali pre ili kasnije problem će izbiti
na drugom mestu jer je osoba neostvarena u tom smislu, pa može dobiti,
na primer, rak ili drugo oboljenje. Najbolje je kada pušač baci cigarete
bez ičije pomoći. A razni flasteri i nikotinski preparati mu u tome
sigurno neće pomoći - objašnjava ovaj Prijedorčanin, koji živi i radi i u
Makedoniji.
Veza sa podsvešću
Budimir hipnozom uspešno
otklanja i mucanje i druge probleme sa govorom koji, ako se ne leče,
mogu stvoriti teškoće u privatnom i društvenom životu.
Hipnozom se vlada masama
Pored klasične postoji i masovna hipnoza, koje ljudi nisu svesni. -
Na primer putem medija, kada nam se obraćaju političari, i reklama. To
je neretko kolektivna manipulacija energijama, a mi hipnotizeri znamo
koliko snažnu energiju može imati jedna reč i kako se skreće pažnja sa
bitnih stvari. Nije to ništa novo ni spektakularno. Hipnoza postoji
hiljadama godina i većinom se koristi za vladanje masama, a čoveku se od
rođenja nameću razni obrasci, sadržaji i programi. Evo, Adolf Hitler je
najvažnije govore držao noću jer je tada ljudska svest uspavana i daje
prostor podsvesti koja može slobodno da „orgija" - kaže Budimir,
dodajući da postoji i scenska, komercijalna hipnoza za zabavu masa.
-
Tako sam pomogao pacijentu koji je počeo da muca jer je kao dete
prisustvovao žestokoj svađi roditelja. I gojaznost se može javiti zbog
sličnih događaja, pa je i to izlečivo hipnozom. Prosto, ljudi se ne goje
od hrane, već od psihičkih problema - kaže ovaj Prijedorčanin.
Hipnozom je izlečio desetine kockara, tabletomana i alkoholičara, a princip je isti kao sa pušenjem. -
Hipnoza pomaže i kod impotencije kod muškaraca i frigidnosti kod žena,
ako je problem psihološkog karaktera. Uspešna je i kod problema sa
učenjem, gubitka koncentracije i samopouzdanja. Može zauvek otkloniti
loše navike, psovanje, grickanje noktiju, noćno mokrenje, ali i razne
fobije i strahove, depresiju, apatiju i oblike zavisnosti. Leči i
posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), ali samo ako osoba prizna da
pati od njega. Skoro sam izlečio klijenta koji je bio zavisan od
kompjutera - otkriva Đerić. Čovek se u hipnotičko stanje uvodi
različitim tehnikama, kada mu se klatnom, zvukom ili prstom, na određeno
vreme blokira svest i uključuje podsvest.
Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju PRESS-a
Pušači koji žele da ostave cigarete, a ne
uspevaju u tome trebalo bi da posete Prijedorčanina Budimira Đerića (46)
koji je hipnozom od pušenja „izlečio“ više od 300 ljudi! Na isti način
kod njega su ozdravile i desetine kockara, tabletomana i alkoholičara.
Ovaj hipnotizer tvrdi da tretman za ostavljanje cigareta u proseku traje 30 minuta. -
Međutim, važno je da klijent želi da ostavi cigarete. Ako u pripremi
otkrijem da je u pitanju nagovor supruge ili želja da se uštedi, uljudno
ću ga odbiti jer nije došao svojevoljno i s pravim ciljem. Doduše, i
tada mogu da ga oslobodim pušenja, ali pre ili kasnije problem će izbiti
na drugom mestu jer je osoba neostvarena u tom smislu, pa može dobiti,
na primer, rak ili drugo oboljenje. Najbolje je kada pušač baci cigarete
bez ičije pomoći. A razni flasteri i nikotinski preparati mu u tome
sigurno neće pomoći - objašnjava ovaj Prijedorčanin, koji živi i radi i u
Makedoniji.
Veza sa podsvešću
Budimir hipnozom uspešno
otklanja i mucanje i druge probleme sa govorom koji, ako se ne leče,
mogu stvoriti teškoće u privatnom i društvenom životu.
Hipnozom se vlada masama
Pored klasične postoji i masovna hipnoza, koje ljudi nisu svesni. -
Na primer putem medija, kada nam se obraćaju političari, i reklama. To
je neretko kolektivna manipulacija energijama, a mi hipnotizeri znamo
koliko snažnu energiju može imati jedna reč i kako se skreće pažnja sa
bitnih stvari. Nije to ništa novo ni spektakularno. Hipnoza postoji
hiljadama godina i većinom se koristi za vladanje masama, a čoveku se od
rođenja nameću razni obrasci, sadržaji i programi. Evo, Adolf Hitler je
najvažnije govore držao noću jer je tada ljudska svest uspavana i daje
prostor podsvesti koja može slobodno da „orgija" - kaže Budimir,
dodajući da postoji i scenska, komercijalna hipnoza za zabavu masa.
-
Tako sam pomogao pacijentu koji je počeo da muca jer je kao dete
prisustvovao žestokoj svađi roditelja. I gojaznost se može javiti zbog
sličnih događaja, pa je i to izlečivo hipnozom. Prosto, ljudi se ne goje
od hrane, već od psihičkih problema - kaže ovaj Prijedorčanin.
Hipnozom je izlečio desetine kockara, tabletomana i alkoholičara, a princip je isti kao sa pušenjem. -
Hipnoza pomaže i kod impotencije kod muškaraca i frigidnosti kod žena,
ako je problem psihološkog karaktera. Uspešna je i kod problema sa
učenjem, gubitka koncentracije i samopouzdanja. Može zauvek otkloniti
loše navike, psovanje, grickanje noktiju, noćno mokrenje, ali i razne
fobije i strahove, depresiju, apatiju i oblike zavisnosti. Leči i
posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), ali samo ako osoba prizna da
pati od njega. Skoro sam izlečio klijenta koji je bio zavisan od
kompjutera - otkriva Đerić. Čovek se u hipnotičko stanje uvodi
različitim tehnikama, kada mu se klatnom, zvukom ili prstom, na određeno
vreme blokira svest i uključuje podsvest.
Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju PRESS-a
Seks je sigurno u kategoriji jedne od najboljih stvari na
svijetu, a čak i kada nije tako dobar, bolji je od situacije u kojoj ga
nema.
Strani portali su sastavili neke stvari zbog kojih smo toliko zaljubljeni u njega.
Rješava svađe
Svaka
nesuglasica lako se rješava seksom, a čak i ako si jako pogriješila,
uvijek ga seksom možeš odvući i natjerati ga da zaboravi na sve.
Komplimenti
Svaka
tvoja mana nestaje tokom seksa. Muškarci u krevetu imaju filter koji
čini sliku puno ljepšom nego što ona jest: Celulit, bore ili neki
iritantni prištić za njega tokom seksa jednostavno ne postoje.
Poljupci
Zbližavaju, stvaraju romantičnu atmosferu i odličan osjećaj. Poljupci čine seks mnogo senzualnijim.
Kosa
Kosa poslije seksa je bolja od kose nakon plaže. Osim nje, tu su i
usne. Nakon seksa su punije i crvenije, pa ćeš nakon dobre akcije
izgledati kao Angelina Jolie, barem na kratko.
Kalorije
Nakon dobrog seksa možeš se slobodno najesti, jer se te kalorije jednostavno ne računaju.
Lijenost
Seks
je jedina aktivnost u kojoj žena može (ako želi) ležati na leđima ne
radeći ništa, i svejedno se osjećati kao božica. Sve kućanske aktivnosti
koje radimo daju nam pravo na to.
Motivacija
On će usisati stan, oprati prozore ili objesiti sav veš ako zna da ga za nagradu čeka seks.
Orgazam
Najbolji dio, pogotovo ako vam se dogodi simultano.
Slatke riječi
Tokom
seksa tvoj muškarac se pretvara u najiskrenijeg i najnježnijeg
partnera, a na tebi je da uživaš u lijepim riječima i komplimentima, pa
čak i da uzvratiš koji.
Scenariji
Kada
ti se još u životu pruži prilika da budeš nešto što nisi? Sobarica,
seksi sekretarica ili dominantna šefica. Izbora je mnogo, samo trebaš
odlučiti koju ulogu ćeš igrati.
Ratna i poslijeratna dešavanja,
društveno-ekonomski, socijalni, komunikacijski i porodični problemi,
seksualno i fizičko nasilje, visok stepen nezaposlenosti, kao i sve
učestaliji posttraumatski stresni poremećaj, samo su neki od razloga što
je na neuropsihijatrijskim klinikama u RS svake godine sve više
pacijenata.
Iako u Republici Srpskoj ne postoje konkretni podaci o broju
pacijenata s psihičkim oboljenjima, stručnjaci kažu da se taj broj
svakodnevno povećava, te da je neophodno što prije djelovati.
U Opštoj bolnici "Sveti apostol Luka" navode da ova zdravstvena
ustanova koja opslužuje područje nekoliko opština sa oko 270.000
stanovnika, iz godine u godinu bilježi trend povećanja broja oboljenja
poveznih sa psihom.
- Na Odjeljenju psihijatrije samo u prošloj godini pregledano je šest
hiljada pacijenata, a 1.200 je hospitalizovano. Za prva dva mjeseca ove
godine taj broj je povećan, pa je kroz ambulantu već prošlo 850
pacijenata, a 270 ih je hospitalizovano - kazali su u ovoj bolnici.
U gotovo 90 odsto slučajeva radi se o bolestima uzrokovanim
depresijom lakšeg ili težeg oblika, a ostali su s dijagnozom psihoze i
alkoholizma.
Prema podacima brčanskog Centra za mentalno zdravlje, u prošloj
godini urađeno je dvostruko više neuropsihijatrijskih pregleda nego u
godini ranije.
U prošloj godini registrovano je 11.336 neuropsihijatrijskih
pregleda, što je najviše u proteklom desetogodišnjem periodu, dok je u
2010. godini pregledano 5.270 lica.
U ovom periodu, utrostručen je broj pregleda kod psihologa, prošle
godine 1.981, a u 2010. godini je bilo 612. Najviše pregleda zabilježeno
je 2007. godine, ukupno 3.168.
Centar za mentalno zdravlje, 2000. godine, kao segment primarne
zdravstvene zaštite, osnovala je Vlada Brčko distrikta, odnosno
Odjeljenje za zdravstvo.
Mirjana Mišković, specijalista psihijatrije
Univerzitetsko-kliničkog centra Banja Luka, kaže da svi traumatski
događaji, koji prevazilaze neko uobičajeno životno iskustvo, mogu da
utiču na psihu čovjeka.
- RS, kao poslijeratna zemlja, ima mnoštvo traumatizovanih ljudi.
Radili smo i jedno istraživanje na reprezentativnom uzorku veterana,
gdje su praktično i toliko godina nakon rata, posttraumatski stresni
poremećaji dosta u porastu. To znači da se godinama trauma ne smanjuje -
pojašnjava Miškovićeva.
Rađeno je i istraživanje koje je pokazalo da postoji i veliki broj
ljudi, koji pate od pridruženih poremećaja, kao što je depresija,
alkoholizam, oštećenje tjelesnog zdravlja, te ostalih psihičkih
problema.
- Efikasan odgovor na traumu ne može biti odvojen od rada na
prevenciji. U RS su neophodne mnogobrojne aktivnosti koje imaju za cilj
razvijanje takvih životnih i razvojnih uslova, koji će eliminisati
mogućnost stvaranja rizičnih situacija i grupa, koje vode u psihičke
bolesti - istakla je Miškovićeva.
Više pažnje oboljelim
Prema riječima dr Mirjane Mišković, potrebno je adekvatno i
blagovremeno prepoznavanje osnovne psihijatrijske bolesti, komorbiditeta
bilo psihijatrijskog ili tjelesnog, kao i suicidalnog ponašanja.
- Službe bi trebalo da prate i podržavaju oboljelog kroz mrežu
socijalnih ustanova, sud, zatvor, bolnica, centar za socijani rad,
škola, dječje službe, stambena zadruga, kancelarija, porodično
savjetovanje, starački domovi, dobrotvorne organizacije, te joj pomoći
dok bolest ne uzme maha - navela je Miškovićeva.
U sferi društvenih odnosa, još u ratu, a posebno u post periodu rata, uočio sam problem raslojavanja ličnosti što neminovno utiče na dezintegraciju bračnih i porodičnih odnosa.
S obzirom da sam prije rata u Sarajevu osnovao Centar za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku – “Alter ego”, nisam mogao zanemariti probleme vezane za ličnosti, bračne parove i porodice. Danas, kada je socijalna situacija više nego nepovoljna, većina mojih poznanika i prijatelja, pa i onih koje slučajno srećem – tražili su da im pomognem. Problemi su narasli do te mjere da bi najbolje bilo da ih ponovo rješavam u okviru Centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku “Alter ego”.
Problemi prate sve društvene strukture, a posebno omladinu – jer im je ukradena budućnost, nezaposlene – jer su dovedeni u bezizlaznu situaciju, penzionere – jer im je ukradena prošlost (minuli rad), a da ne govorimo o tome kako se osjećaju djeca i supruge poginulih boraca, ratni vojni invalidi, izbjeglice koje su krenule nigdje, nikuda i nikome... Sve to nije metafora, već ravan govor, sušta zbilja sumorne stvarnosti koja najavljuje još tamnije dane.
Čovjeku je, da bi sačuvao mentalno zdravlje, potrebna psihosocijalna podrška u životnim krizama.
Osnovni ciljevi Centra za bračnu i porodičnu problematiku su da pomogne pojedincima koji se nađu u životm teškoćama, bračnim drugovima i porodicama sa poremećenim odnosima. Prije toga, obavezno bi se proučila okolina, izvršilo pilot istraživanje uzroka poremećaja, sa psihometrijskim i sociometrijskim mjerenjem, sa obaveznim uočavanjem stepena patoloških i zdravih odnosa. Dakle, snimila bi se kompletna socijalna situacija, od koje najviše zavisi ponašanje čovjeka.
U tom poslu, razumije se da bi Centar angažovao sve vrste stručnjaka, a to je psiholog, pedagog, klinički psiholog, neuropsihijatar, sociolog i socijalni radnik.
Dakle, najvažniji cilj Centra je psihosocijalna podrška u životnim krizama, uz urednu registraciju svih korisnika pomoći, kao i analize karakterističnih slučajeva.
Pored navedenih ciljnih djelatnosti, centar bi usluge vršio uz pomoć otvorene telefonske linije, nakon oglašavanja u elektornskim i štampanim medijima. On bi bio zaštitna mreža nevoljnicima od nemilih udaraca života, ali i škola u kojoj bi se korisnici spašacvali od “nepodnošljivih okolnosti”.
Korisnike treba u dijalogu istine naučiti da podnose ono što se ne može izbjeći.
Korisnici usluge bi obavezno vodili kartoteku, upis imena ili incicijala korisnika, sa kraćim opisom zašto su se obraćali. To radi vršenja analiza i klasifikacije problematike.
Probleme koje ima pojedinac, bračni drug ili bračni drugovi, porodica i šira društvena sredina, bili bi sagledano realno – sveobuhvatno i svestrano, s refleksom razumijevanja i dobrote, od strane socijalno zrelih ljudi – stručnjaka svih profila. Akcija pomoći bila bi praćena socijalnom anamnezom i socijalnom dijagnozom, s konkretnim zaključcima i mjerama zaštite i pomoći, odnosno savjetima kako savladati životne teškoće.
Problemi bi se rješavali klasičnim i alternativnim metodama.
Aleksandar [neregistrovani] (07. 08. 2012, 08:38:42)
strašno
Bože spasi nas od nasilja svake vrste...
pošalji odgovor